Oproštaj od nekada najmoćnijeg čovjeka Kine

Zhao je 1976 godine u siromašnoj južnoj kineskoj provinciji Sichuan obavljao funkciju partijskog sekretara. U to vrijeme on je tamošnjim poljoprivrednicima prepustio da sami odluče kako će obrađivati svoje parcele i uveo je slobodno tržište na kome su oni mogli prodavati svoje proizvode. Nakon vrlo kratkog vremena ova provincija je počela izvoziti životne namirnice, nakon čega je Zhao unaprijeđen u premijera. U Pekingu on je proveo reforme i uveo politiku otvaranja prema svijetu.

Za razliku od svojih partijskih drugova Zhao je smatrao da se ekonomske reforme mogu provesti samo ukoliko se provedu i političke. 1989 godine on se usprotivio gušenju demokratskog pokreta nakon čeka je smijenjen sa svoje pozicje i stavljen u kućni pritvor gdje je ostao sve do svoje smrti.

Funkcionere u Kini danas čini nervoznim činjenica da Zhao Ziyang nikada nije opovrgao svoju odluiku i uvijek tvrdio da je akcija aarmije protiv stanovništva bila greška.

Zbog toga je sada za partijske rukovodioce vrlo teško odlučiti kako da se organizuje sahrana nekadašnjem najmoćnijem čovjeku Kine. Vlada ne može prikriti niti prešutjeti njegove zasluge. Neki disidenti i penzionisani komunistički kadar su se navodno izjasnikli za organizovanje sahrane na najvišem državnom nivou. No, do toga sigurno neće doći. Porodica preminulog i vlada su uspjeli postići dogovor da se Zhao pokopa na groblju Babaoshan gdje su posljednji mir našli brojni bivši funkcioneri Kine. Na sahrani će međutim moći učestvovati samo jedan mali broj osoba, razočarano je izvjestila novinarka Dai Qing

"Peking tome ne želi pridavati veliku pažnj tako da će se održati samo mala ceremonija na kojoj će se pokušati izbjeći senzibilna pitanja o zaslugama Zhao Zhyanga. Vlada još uvijek nema hrabrosti da iskoristi ovu istorijsku šansu i ispravi grešku iz budućnosti. Zhao je imao epitet osobe koja je pokušala podijeliti partiju i sada oni žele da tako ostane i nakon njegove smrti.”

Zhao je u Kini već sada postao simbol za one koji drugačije misle i koji su nezadovolji. Poznato je da je za Peking teško da prihvati takve simbole.