Orgulje iz Frajburga konačno u Sarajevu

Dok sjedi u svom župnom uredu u Novom Sarajevu, lice župnika Ivana Ravlića zrači zadovoljstvom i spokojem. Kako i ne bi, kad se taj vrijedni čovjek, uz pomoć drugih, kako naglašava, riješio jedne prave noćne more i ispunio jednu veliku želju. Noćna mora stizala je godinama u vidu vlage koja je nagrizala temelje crkve Presveto Trojstvo i prijetila da uništi ovaj stogodišnji hram. A silno je želio da crkva konačno dobije orgulje, prave i velike orgulje.

Ispunjena želja

Radovi na hidroizolaciji temelja crkve uveliko traju, a orgulje su stigle, zahvaljujući dobrim i plemenitim ljudima iz Frajburga u Njemačkoj. To su trenutno najveće orgulje u Sarajevu, a druge po veličini u Bosni i Hercegovini. Jedne još veće, stigle su nedavno iz Njemačke u Novi Travnik, gdje se upravo instaliraju u tamošnjoj crkvi.

I, kao što bi rekao Koeljo, ponekad je dovoljno samo nešto jako željeti, pa da se cijeli svemir uroti da nam se ta želja i ostvari. I tako se snažna želja župnika Ravlića materijalizirala na jednostavan način.

„Bio sam prije dvije godine u Zagrebu, na našem redovnom tečaju svećenika i tamo sam primijetio separe gdje su se prodavale orgulje. Prišao sam jednom gospodinu koji je stajao uz te orgulje, predstavio se i rekao da sam svećenik iz Sarajeva i da nam u našoj crkvi trebaju jedne orgulje. Taj mladi čovjek mi u tom trenutku nije mogao ništa obećati, ali je rekao da će se raspitati i da će mi se javiti,“ priča župnik Ravlić.

Objašnjava zatim, kako mu se poslije izvjesnog vremena mladi čovjek javio i rekao da je pronašao orgulje u katedrali u Frajburgu, koja je voljna da ih pokloni sarajevskoj crkvi. Taj posrednik u ovoj vrijednoj donaciji zove se Vid Kalebić. Župnik Ravlić kaže da je Kalebić rodom sa Šolte, od djetinjstva živi u Njemačkoj i pravi je Nijemac. Malo zna hrvatski jezik, ali je veliki majstor. Sada ponovo montira orgulje koje je tim od desetak ljudi, prije mjesec dana demontirao i upakovao na trgu ispred katedrale u Frajburgu. Zatim je ovaj vrijedni instrument, težak preko šest tona, šleperima prevezen u Sarajevo.

„U našem narodu ima mnogo kletvi, a ja sam izmislio jednu: ako nekog želiš prokleti, samo mu zaželi da jednom razmontira orgulje. Ja sam svećenik 32 godine, nema šta nisam radio, ali težeg posla ne vidjeh u životu. Dolazili smo u 4 sata ujutro i radili do kasno u noć. Jednog jutra sam od umora, zaspao u 9 sati pred katedralom u Frajburgu, kao malo dijete,“ kaže Ivan Ravlić.

Skupa ali isplativa akcija

Crkvom Presveto Trojstvo na Dolac Malti, odzvanjaju zvuci alatki. Vid Kalebić sa jednim asistentom instalira orgulje. Zadovoljno se smiješi na pomen Deutsche Welle-a. U velikom je poslu i nije za priču, ali spremno pozira uz orgulje sa bušilicom u ruci. Župnik Ravlić ga u šali podsjeća na visinu njegove dnevnice i traži da nadoknadi vrijeme izgubljeno na poziranje. Cijela akcija oko dopremanja i montiranja orgulja je veoma skupa. Vrijednost donacije je 200 hiljada eura, a ponovno instaliranje u sarajevskoj crkvi će koštati 50 hiljada eura. Institucije grada Sarajeva su finansijski snažno podržale ovaj projekat.

Orgulje imaju 28 registara i preko 2000 svirala, pedal (klavijatura koja se svira nogama), i tri manuala (klavijature za ruke). Napravljene su od kvalitetnog drveta. Župnik Ravlić kaže da se vjerovatno radi o hrastovini. Proizvedene su 1965. u njemačkoj tvrtki Spath, koju je osnovao Alois Spath (1825-1876). Još u Frajburgu, župnik je snimio 'zdravstveno stanje' orgulja: „Vidio sam da nema prašine, svirala registara su dobro postavljena, dobro zaštićena i pristup im je lagan. Vidite, malo koja crkva dobije orgulje iz katedrale, a eto, mi smo dobili orgulje iz katedrale Minster u Frajburgu,“ kaže zadovoljno Ravlić.

Orgulje – čudesni instrument

Kada za petnaestak dana posao oko montiranja orgulja bude završen, na njima će svirati sestra redovnica Ankica Gajić. Orgulje će u prvom redu služiti za sakralne obrede, ali i za potrebe glavnog grada, prije svega za organizovanje koncerata klasične glazbe na kulturnim manifestacijama kao što su Sarajevska zima i Baščaršijske noći.

„Orgulje su i solistički koncertni instrument sa velikim tehničkim i zvučnim mogućnostima. Kako imaju 28 registara, to znači kao da svira 28 različitih instrumenata. To je kao jedan orkestar,“ kaže župnik.

A na pitanje kako doživljava zvuk ovog čudesnog instrumenta, Ivan Ravlić odgovara: „Zvuk orgulja uvijek doživljavam kao onaj zvuk koji vodi prema nečemu višem. I jednostavno, orgulje se i mogu doživjeti samo meditativno, razmatrajuće i u tišini. Mene kao svećenika, koji znam šta je meditacija i šta je razmišljanje, taj zvuk uvijek vodi prema nečemu uzvišenome, a to znači prema Bogu, nadnaravnom i vječnom životu.“