Otići ili ostati, pitanje je sad

„Drugi razlog zbog kojeg se mladi odlučuju napustiti BiH je nezaposlenost, kao treći se navodi besperspektivnost, a na četvrtom mjestu je – nestabilna politička situacija.

Strašan podatak,“ kaže poznata bh. glumica Jasna Diklić i dodaje: „To je situacija koja dovodi u pitanje opstanak jedne države. Šta da radimo bez tih mladih ljudi?“. Pitanje je namijenjeno odgovornima u zemlji, prije svega političarima koji nemaju ni vremena ni sluha za osluškivanje problema mladih. „A odrastanje je vrlo bolan i okrutan proces,“ kaže Jasna Diklić

„Raskršće“

Zna to i Tarik Mlaćo, brucoš Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu koji se duboko zamislio nad sudbinom svojih vršnjaka i iz toga se, ni manje ni više, nego rodila – pozorišna predstava „Raskršće“.

„Svi smo učestvovali u tom procesu, nas 13 koliko broji naša neformalna grupa pod nazivom „Poetski teatar mladih – JUVENTA“.

Tačno je da sam ja idejni tvorac i da sam napravio najveći dio teksta, ali uvažio sam i sve druge ideje koje čine taj jedinstveni scenario,“ kaže Tarik. Cilj mu je bio da kroz predstavu podstakne svoje vršnjake na razmišljanje o vlastitom identitetu, odlasku ili ostanku u zemlji, sa svih mogućih aspekata. Predstavu su igrali za sve sarajevske srednjoškolce, reakcije su bile odlične, a najbolje je poslije predstave, kada mladi glumci sa svojim vršnjacima povedu dijalog o bolnim pitanjima odlaska.

I ja bih volio posjetiti svijet i spoznati kako drugi ljudi razmišljaju, a posebno proširiti svoje vidike. Ali, bitno je, nikada emotivno ne pobjeći iz svoje zemlje i nikada se ne stidjeti onoga što zapravo jesmo – Bosanci i Hercegovci. Svijest o tome mora da nas prati na svakoj tački planete, gdje god zakoračimo, jer mi smo ove zemlje dio,“ kaže zrelo ovaj devetnaestogodišnjak.

Bez alternative

Glumica Jasna Diklić, koja vodi ovaj Poetski teatar mladih, oduševljena je njihovom energijom i razumije njihove probleme.

„Moja djeca nisu ovdje, u Americi su i ja sam očajna što je to tako. Ali, ja ne mogu da im kažem 'vratite se, vi pripadate ovdje,' jer nemam alternativu koju bih im ponudila,“ kaže Jasna i dodaje da je prilično traumatično to što mladi u BiH nemaju mogućnost izbora.

Predstava „Raskršće“ prepuna je metafora i simbolike koje su okvir za razmišljanje o odrastanju i odlasku, a Tarik nam nudi jednu vinjetu o prolaznosti koju je on napisao: „Katkad su ljudi uvjereni da vrijeme ne prolazi i da je uvijek tu uz njih kao najbolji prijatelj.

Ali, kada ih vrijeme iznevjeri i prekine im zabludu o vječitom 'sutra', to se prijateljstvo raskida, ali samo oni gube. Čovjek na kraju shvata da je on sam sebe prevario, ali mržnja prema vremenu mu ostaje kao jedini odbrambeni mehanizam od mržnje njega samoga.“

Koliko je predstava dobra i koliko pogađa u srž stvari, pokazuje i podatak da smo za nju dobili čak 12 nagrada. Ja ne smijem o tome da govorim jer se bojim da ljudi neće vjerovati. Evo, iznosim to prvi put za javnost,“ kaže Jasna Diklić i nabraja festivale na kojima su nagrađeni: Konjic, Bugojno, Brčko...Svaki segment predstave je pojedinačno nagrađen, scenario, režija, muzika, koreografija i kolektivna igra. Rediteljica Jasna dobila je i specijalnu nagradu za cijeli projekat.

Uči novo čuvaj svoje

Mladi glumac Dino Sarija na pozorišnom festivalu u Brčkom, nedavno je dobio nagradu za najboljeg glumca. Rad na predstavi „Raskršće“, za njega je predivno iskustvo. Dobro, predstava je jedno, a život nešto sasvim drugo. Razmišlja li Dino o odlasku iz BiH?

„Ja bih, definitivno, otišao. Svakako bih želio studirati vani, naučiti nešto sasvim novo i vidjeti svijet. Možda bih se kasnije vratio ovdje u starosti, gdje bih doživio svoj kraj i bio sahranjen u svojoj zemlji,“ kaže Dino. A šta misli o gubitku identiteta? „To je u dubokoj vezi sa odgojem. Ako odeš u Ameriku ili bilo gdje drugdje, moraš da poneseš svijest o sebi kao Bosancu ili Hercegovcu.

Važno je ponijeti i dio svoje tradicije i ničega se ne bojati. Učiš novo, ali čuvaš ono svoje.“

I Alisa Čajić je dobila nagradu u Brčkom, kao najbolja mlada glumica. Studira žurnalistiku, sa velikom željom da joj dogodine uspije upis na Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu. Pogledajte fotografiju i vidjećete da je Alisa rođena glumica.

„Dino je govorio o svojoj želji da ode iz BiH. Možda sam jedna od rijetkih iz cijelog našeg glumačkog ansambla koja misli ostati u ovoj zemlji. Jako sam optimistična i mislim da svi mi možemo mnogo toga promijeniti. Šta dobijamo time ako svi odemo? Ne vjerujem da mi neke druge zemlje mogu ponuditi nešto mnogo bolje. Uostalom, oni nas i ne primaju onako kako očekujemo,“ kaže Alisa, iako Sonja, njen lik u predstavi „Raskršće“, ima drugačije namjere: „Želim da odem negdje gdje je sve drugačije, gdje mogu da pronađem svoj mir i blagoslov. Negdje, gdje mogu da nastavim, zaboravim i prebolim“, kaže njen alter ego.

Pozorište bez novca

Glumica Jasna Diklić uživa u svom pedagoškom radu sa mladima „Poetskog teatra JUVENTA“, koji traje već osam godina. Osim predstave „Raskršće“, iza njih su još četiri predstave koje su takođe, doživjele veliki uspjeh: „Ljubav je smisao za ljepotom“, „Zlatni trenutak vječnosti“, „Ispovijest narkomana“ i „Rasprodaja ideala – vrijeme kiča i šunda“. Žali jedino što nekada nemaju novca ni za autobus kojim odlaze na festivale. A i scenografiju bi mogli malo poboljšati.

„Svih pet predstava igrali smo na praznoj sceni, ili su jedini 'dekor' bile stolice. Nema nikakvih kulisa ni scenografije, samo mi i stolice,“ kaže Jasna Diklić.

Ipak, po onoj narodnoj 'da se dobar glas daleko čuje', ovaj omladinski teatar upravo je dobio ponudu za članstvo u ASSITEJ-u, Svjetskoj organizaciji omladinskog dramskog stvaralaštva, sa sjedištem u Štokholmu. Možda nakon tog članstva i 12 nagrada, one stolice nestanu sa scene i zamijene ih prave pozorišne kulise.