Otkazi ujedinili portugalske novinare

Ispred kancelarija „Publica“, vodećeg portugalskog dnevnog lista, novinari u štrajku se trude da ne pokleknu duhom dok protestuju protiv plana da se radna mjesta novinarima smanje za četvrtinu radnog vremena.

Sofia Lorena je radila za „Publico“ proteklih 11 godina, kao novinarka u desku za vanjske poslove. Ona je nagrađivana novinarka, koja je prošle godine osvojila jednu od najprestižnijih portugalskih nagrada za novinarstvo za seriju izvještaja iz Iraka i Kuvajta. Njeni izvještaji su dio duge i slavne tradicije nagrađivanog novinarstva, u čijem je fokusu javni interes. Loreni je posao u „Publicu“, bio ostvarenje snova: „ Publico je bio mjesto gdje sam htjela da radim otkako sam napunila 15 godina. To sam čvrsto odlučila!... I kad sam došla ovdje, Publico je i dalje ispunjavao moja očekivanja. To je još uvijek bilo mjesto u kojem sam osjećala da mogu da radim stvari koje sam smatrala bitnim,“ kaže ona.

Ugroženi kvalitet

Publico, koji se nalazi u posjedu grupe Sonae i jednog od najbogatijih ljudi Portugala, nikad nije bio profitabilan. Ali zato ima ugled i reputaciju. Ipak, sada, kad je zemlja u najgoroj recesiji u protekle četiri decenije, ovaj list je doživio drastično smanjenje prihoda od oglašavanja, što je ponukalo menadžment da najavi drastična smanjenja radnih mjesta.

Lorena kaže da ne vidi kako ovaj list može da preživi sa svim ovim otpuštanjima. „Sve je ušlo i u pravnu proceduru i sad smo u fazi pregovora, no namjera da se otpusti 48 ljudi je službena…Publico sa današnjim kvalitetom, neće opstati bez ovih saradnika, bez ovih novinara,“ kaže ona.

Lorena, koja je članica komiteta za konsultacije u vezi sa otpuštanjima, se bori da zaštiti radna mjesta koja su sada u opasnosti. Ali ona i njene radne kolege su zabrinuti kako ovo može imati šire posljedice po portugalsko novinarstvo. Novinari iz Publica su se pridružili drugim kolegama u otvorenoj diskusiji o budućnosti novinarstva u njihovoj zemlji. U prepunoj sobi na drugom spratu u centru Lisabona, nalazi se i osoblje novinske agencije „Lusa“, koju kontroliše država. I oni su napravili pauzu u štrajku da bi prisustovali sastanku. Ovo im je bio četvrti dan štrajka nakon što je vlada objavila da planira da sasječe trećinu budžeta koji izdvaja za ovu agenciju.

Rašireni rezovi

Za ovo se može okriviti ekonomska kriza, jer šema spašavanja eura primorava Portugal da napravi duboke rezove u potrošnji. Za razliku od „Publica“, smanjenje zaposlenih u „Lusi“ će biti na dobrovoljnoj osnovi. Sofia Lorena je jedna od mnogih koji se boje da ovi rezovi znače gubitak dopisnika iz raznih djelova svijeta. „Lusa ima ljude svugdje na svijetu. Niko u Portugalu nema više novinara, čak ni u zemljama u kojima se govori portugalski. Ako ni tamo ne budemo imali Lusu, nećemo participirati na medijskom tržištu portugalskog govornog područja,“ kaže Lorena.

Prijetnje kvalitetu novinarstva u privatnom i državnom sektoru dolaze u vrijeme kad se masovno protestuje protiv mjera štednje i kad se preispituje portugalski politički i ekonomski model. Lorean kaže da su u ovakvoj klimi novinari najpotrebniji. „ U ovo vrijeme duboke krize nam je upravo najpotrebnije da se medijima omogući da rade svoj posao u najboljim uslovima. I ono što imamo je upravo suprotno… Ove godine svaki list u Portugalu je izgubio desetine ljudi i znamo da će i oni, koji još nisu, uskoro izgubiti posao. Stoga će biti katastrofalno ako se nastavi sa ovim rezovima.“

Ovaj pogled dijele mnogi u Portugalu. Čak prije rezova, Carlo Magno, predsjedavajući Medijske regulatorne agencije, je rekao da je portugalska demokratija u opasnosti. „ Nijedna demokratija ne može preživjeti bez jake štampe. Portugalska štampa je ranjiva zbog ekonomske krize, i zbog toga nesposobna da racionalno nađe izlaz iz krizne situacije. „

Šire posljedice

Medijske kuće, koje su u stisci sa novcem, preuzimaju investitori iz Angole- bivše portugalske kolonije, gdje je tradicija slobode govora mnogo drugačije. Iznenađujuće je da, postoje slična zabrinutost za portugaski javni servis, RTP, nakon što je državni savjetnik predložio da se glavni TV kanal preda privatnim investitorima.

Carlo Magno očekuje da će ono što će se desiti RTP-u imati veliki uticaj na ostatak medija. On kaže da dobre poslovne prilike čekaju u narastajućim ekonomijama zemalja portugalskog govornog područja kao što su Brazil, Angola i Mozambik. „RTP će udariti kamen temeljac u definisanju portugalskih medijskih grupa u budućnosti. One će ili rasti i konsolidovati se ili će se smanjiti i nestati. Mislim da je bitna stvar da se portugalske grupe uvećaju i da postanu konkurente u jezičkom prostoru,“ kaže Magno.

Usred ove neizvjesnosti, Sofia Loreno je našla utjehu u činjenici da ova kriza ujedinjuje novinare iz različitih organizacija. „ Mislim da ove okolnosti i otkazi uvećavaju solidarnost, jer ljudi shvataju da je naša profesija u opasnosti. Postoji potreba da se hitno razmatraju pitanja kao što su: na koji način ovo pogađa demokratiju i ako postoje alternative, kakve bi one mogle biti,“ kaže Loreno.

Ova debata o perspektivi novinarstva u Portugalu je možda tek u začetku, ali narednih nekoliko mjeseci su ključni u određivanju budućnosti portugalskih medija, i najvjerovatnije, budućnosti demokratije u ovoj zemlji.

Autori: Alison Roberts/Gorana Sekulić

Odgovorna urednica: Jasmina Rose