"Otok bogova" ponovo privlačan turistima

Na jugu Balija je sve puno. Previše putnika u premaloj zračnoj luci probija se kroz uske prolaze blokirane zbog izgradnje novog terminala. Kolone taksija i mopeda probijaju se polako prema turističkom centru Kute gdje se gradi plaža cijelom dužinom novoizgrađenih hotelskih kompleksa. Kriza se ne osjeti. Samo spomenik na mjestu bivšeg kluba Paddy's podsjeća još na to da su islamistički fundamentalisti 12.10.2002. ovdje digli u zrak dva dobro posjećena noćna kluba. Prema zvaničnim podacima tada su život izgubile 202 osobe. Stotinu metara dalje lagano obučeni turisti sa koktelima u rukama plešu na terasi kluba Paddy's Reloaded.

"Bali je kao komad šećera"

"Bali je kao komad šećera. A tamo gdje ima šećera, tu dolaze mravi", kaže poduzetnica Cok Ratih koja je u svojoj domovini odrasla sa turistima. Šećer predstavljaju kilometrima duge bijele pješčane plaže sa perfektnim valovima, svježa zelena polja riže koja se protežu do moćnih vulkana, kao jedinstvena kombinacija hinduističke religije sa drevnom kulturom koja se u svakodnevnom životu zadržala do današnjih dana. "Naše tradicije su se mogle tako dobro održati do danas samo zahvaljujući turistima", kaže Cok Ratih koja je svojevremeno i sama bila plesačica u hramu.

Bali je hinduistička enklava u Indoneziji, zemlji sa najvećim postotkom muslimanskog stanovništva u svijetu. 80 posto od 3,9 miliona stanovnika Balija ovisno je o turizmu. Kada je ovaj tzv. Otok bogova, zbog bombaških napada prije deset godina, izgubio svoj do tada sigurni izvor glavnih prihoda, budućnost je izgledala tmurno ne samo za hotelijerstvo i turistička preduzeća, već i za nebrojene lokalne umjetnike, plesačke trupe i prodavce suvenira.

Novi trendovi: Biofarme i kursevi yoge

Stoga su promjene bile neophodne. "Brojni stanovnici Balija morali su ponovo otkriti dušu svoje zemlje. Ono što trebamo je kvalitetan turizam", kaže Ida Ayu Agung Mas. U to vrijeme su mnogi, zbog njenih ideja, ismijavali ovu kćer jednog svećenika kada je ona još prije dvadeset godina osnovala ekološki i socijalni centar u blizini kulturnog centra Ubuda i pri tome obučila nekvalificiranu radnu snagu iz jednog sela. Danas je Bali prepun takvih ekoloških centara, pri čemu podrška seoskih zajednica predstavlja pitanje dobrog ukusa, kao i postojanje biofarmi ili kurseva yoge i meditacije. Posebice od kako je Julia Roberts snimila film "Eat, Pray, Love" Ubud je postao mjesto poklonika ezoterije iz cijelog svijeta. Najvažniji događaj godine predstavlja Bali Spirit Festival na koji dolaze desetine hiljada posjetitelja. Tada se ovo malo mjesto pretvara u ogroman yoga kamp.

"Smatram da je dobro što dolazi tako veliki broj turista sve dok oni ponovo odlaze", kaže šanker Ketut Adi. "Oni nam donose blagostanje i napredak. Problemi počinju kada stranci ovdje žele ostati: Njihov životni stil je previše liberalan i utječe na domaće stanovništvo. Dugoročno gledano to će promijeniti našu kulturu i na koncu će se naša tradicija pretvoriti samo u spektakl." U turističkim centrima na jugu otoka su ova strahovanja već postala realnost. Onaj ko ovdje dolazi na odmor u osnovi želi surfati, ležati na plaži i ići na party - balijska kultura je onako uzgred prezentirana na pozornicama hotela sa pet zvjezdica.

Turistički boom na otoku Gili

Nasuprot tome brojni stanovnici Balija u turistima vide samo još putujuće novčanike. "Osamdesetih godina su ovdašnji ljudi još pokušavali razumjeti svoje goste. Danas se stranci procjenjuju samo još na osnovu debljine njihovog novčanika, a ne na osnovu njihovih ljudskih kvaliteta. Na ovaj način Bali postaje sve više komercijalan i time neatraktivan", smatra vlasnica jedne galerije Aswino Aji. Činjenica je da u međuvremenu sve veći broj turista putuje u mirnije dijelova na sjeveru i istoku otoka - ili još dalje na susjedni otok Lombok ili Gili.

Komang John se ovome raduje: Njegov kompleks bungalova Blue Moon Villas spada u najomiljenija mala mjesta na istočnoj Obali Balija odakle vožnja do sve omiljenijeg Gilija traje samo sat vremena. "Ono što posjedujem zahvaljujem turistima. Ipak ja pokušavam živjeti jedan neovisan život koliko je to moguće," kaže John koji je studirao hinduistički vjeronauk. Novac za svoje obrazovanje zaradio je pomažući u pravljenju kolača u jednom kafeu na plaži i ponosan je na to: "U svakom trenutku mogu predavati u školi i na taj način prehraniti moju porodicu. Nikada se naime na zna šta se može dogoditi."

Autori: Christina Schott / Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić