Ozakoniti ilegalne droge?

Jedna četvrtina Nijemaca starijih od 15 godina puši, a prema nekim procjenama skoro šest miliona ljudi je ovisno o nikotinu, kažu u Njemačkom glavnom uredu za pitanja ovisnosti (DHS). Osim toga, oko 1,7 miliona ljudi je ovisno o alkoholu. Troškovi zdravstvenog osiguranja se kreću u milijardama. Ovisnost o drogama je bolest i mora se liječiti, jer posljedice ovisnosti nanose tjelesnu i psihičku štetu i mogu odvesti ljude u smrt. U ponedjeljak (19.11.2012) na kongresu u Leipzigu, članovi DHS-a su razgovarali o tome da li korištenje droga kao što su kanabis ili heroin treba prestati kažnjavati.

Dobro je što u Njemačkoj odrasli sve manje puše i piju, ali sve više mladih poseže za cigaretom ili flašom, kaže Gabriele Bartsch, ekspertkinja za ovisnost Njemačkog glavnog ureda za pitanja ovisnosti, DHS-a. To je krovna organizacija svih velikih i malih udruženja ovisnika, savjetovališta, klinika i grupa za samopomoć. Gabriele Bartsch upozorava na opasnosti legalnih droga: “U Njemačkoj godišnje ima 73.000 smrtnih slučajeva izazvanih konzumacijom alkohola i duhana. To je kao da svake godine nestane grad veličine Brandenburga.“ (U bh omjeru veličine Travnika).

Zabrane nisu djelotvorne

Stručnjaci za ovisnost su zabrinuti i konzumacijom kanabisa i drugih ilegalnih droga. U Njemačkoj, uzgoj, prodaja, kupovina i konzumacija tih opasnih droga su zabranjene i kažnjive. Na taj način pokušava se ograničiti narko-kriminal, zaštiti stanovništvo od štetnih dejstava tih droga i, prijetnjama o kažnjavanju, obeshrabriti ljude da ih konzumiraju. Ali, da li se sistem represije i kažnjavanja zaista dokazao pouzdanim? To se trenutno pitaju u Njemačkom glavnom uredu za pitanja ovisnosti, DHS-u. „Nijedna mjera ovisničke politike nije toliko kontroverzna kao represija“, objašnjava direktor DHS-a, Raphael Gassmann.

“Sada je već istraženo kakve posljedice na konzumaciju ima relativno drastična politika zabrane i kakve posljedice ima manje drastična ili čak ograničena politika zabrane“, kaže Gassmann dodajući da Evropski ured za praćenje droga, koji se finansira iz državnih budžeta, u posljednih deset godina nije mogao utvrditi nikakvu vezu između konzumacije i zabrane. “To znači da u zemljama u kojima je situacija postala manje pravno napeta, na primjer u Portugalu i Češkoj, konzumacija droga nije porasla. A, u onim zemljama u kojima je situacija bila pravno strožija, konzumacija nije opala, nego u nekim slučajevima i porasla“, ističe Gassmann.

Gassman kaže da postoji konsenzus da se društvene i zdravstvene štete nastale ilegalnim konzumiranjem droga moraju smanjiti, ali stručnjaci sve više sumnjaju u mogućnost postizanja tog cilja zabranom droga i kriminalizacijom konzumenata. Raphael Gassmann ukazuje na primjer SAD-a, u kojima se konzumacija kanabisa veoma strogo kažnjava i krivično goni, bez da opada upotreba te droge: “U SAD-u se konzumcija kanabisa oštro proganja – ima azijskih zemalja koje su još ekstremnije, ali u nekim saveznim državama SAD-a možete završiti u zatvoru decenijama zbog nekoliko grama kanabisa. Međutim, najraširenija konzumacija kanabisa na čitavom svijetu je u SAD-u. SAD ima i mnogo veće stope konzumenata nego većina drugih zemalja svijeta. Ne poznajem ni jednu zemlju koja ima jaču potrošnju kanabisa. To podstiče na razmišljanje!“

Kazne otežavaju povratak u normalan život

Nema pouzdanih podataka o tome da kazneni zakoni dugoročno smanjuju konzumaciju ilegalnih droga, priznaju stručnjaci za ovisnost. U DHS-u smatraju da zabrane često otežavaju resocijalizaciju već osuđivanih konzumenata, te čak i pospješuju ovisnost i kriminal. DHS govori o modelu takozvanih „soba za pritiskanje“, koji je prvi put provjeren u Švicarskoj, a uspješno se etablirao i u Njemačkoj. U tim društveno finansiranim prostorijama ovisnici o heroinu, pod ljekarskim nadzorom, mogu ubrizgati sebi drogu. Pokazalo se da takvo tolerisano konzumiranje droga bez prijetnje kaznom ovisnicima znatno olakšava put do terapije. Istovremeno, snažno je opala i stopa kriminala koji je u vezi sa nabavkom droga – teški ovisnici često kradu ili se prostituišu da bi finansirali svoju ovisnost. DHS tvrdi da se uz pomoć švicarskog modela pogođeni mogu lakše vratiti u normalan život bez droga. Osim toga, troškovi nastali provođenjem zabrana uveliko nadilaze izdatke za preventivne mjere.

Prevencija umjesto sankcija

Stručnjacima DHS-a nije cilj ozakoniti ilegalne i veoma opasne droge, odnosno dozvoliti njihovu prodaju kao što predlažu neki njemački političari. “Ne radi se o pitanju šta ćemo sve dozvoliti i koliko ćemo voditi računa o tome. Zdravstveno i politički je važno da provedemo bar pristojnu prevenciju i javnosti jasno damo do znanja da droge nisu bezopasne, da nisu zabava za slobodno vrijeme“, objasnio je Raphael Gassmann iz DHS-a.

On smatra da je prevencija najvažnija: “Prije svega, moramo se ozbiljno potruditi da poboljšamo preventivne mjere protiv svih tih supstanci, a one su čak i kod legalnih supstanci preblage. I moramo ozbiljnije investirati u terapije, na tom polju je moguće mnogo više uraditi sa dokazano pouzdanim metodama, ali to košta.“

DHS zbog toga od zdravstvenih institucija zahtijeva da se ubuduće prvenstveno fokusiraju na preventivne mjere kojima se zloupotreba droga može mnogo jače suzbiti nego kaznama. Djelotvorna prevencija je skupa, ali ne privlači samo one koji već konzumiraju droge, nego sprječava i ljude bez iskustva s drogama da uopšte uzmu joint ili injekciju za heroin.

Autori: Peter Kolakowski / Melina Borčak

Odgovorni urednik: Svetozar Savić