Paddy i begovi

Borislav Paravac, Dragan Čović i Sulejman Tihić, članovi državnog predsjedništva, ponašaju se po narodnoj: nije beg cicija. Oni su prošle godine potrošili nekoliko stotina hiljada maraka na službena putovanja, kupovinu luksuznih automobila i diplomatskih poklona, kao i na još neke nepotrebne stvari. U zemlji kao što je Bosna i Hercegovina, koja grca u siromaštvu, takvo rasipništvo zaslužuje, ako ništa drugo, masovne zvižduke.

Pozivajući se na pravila igre u normalnim državama, visoki predstavnik Paddy Ashdown pozvao je Tihića, Paravca i Čovića da razmisle o kolektivnoj ostavci. Medjutim kako Bosna i Hercegovina ne spada u red takvih zemalja, to se vjerovatno neće desiti. Ali čak i kad bi trojica rasipnički raspoloženih begova koliko sutra napustili svoje kabinete, stanje u zemlji ne bi postalo nimalo bolje. U Bosni i Hercegovini postoje neuporedivo krupniji problemi od ovog, a njihove materijalne posljedice dostižu milijarde maraka.

Ashdown se potrudio da izračuna šta bi se sve moglo učiniti sa svotom od 450 hiljada maraka koje je tročlano predsjedništvo potrošilo na luksuz, pa je tako došao do zaključka da je taj iznos dovoljan za 900 nastavničkih plata. Medjutim, takva računica, koliko god bila tačna, više priliči nekom populističkom demagogu nego visokom predstavniku.

Ipak, Ashdown je, komentarišući ovu aferu, imao i jedan pun pogodak: Bosnu i Hercegovinu je nazvao nenormalnom državom. Kao argument je naveo činjenicu da ona umjesto jednog ima tri predsjednika. Ashdown nema s tim nikakve veze, jer je ta nenormalna država stvorena u Dejtonu. Njegov problem je, medjutim, u tome što on, izgleda, ne zna gdje se nalazi, pa jednog dana tvrdi kako je BiH veoma prosperitetna zemlja, te će prije ili kasnije biti što i Švajcarska, dok se već sutradan oglasi u dramatično intoniranoj izjavi da su joj svi vozovi prošli i da je na pomolu katastrofa. Zbrkanoj glavi nije lako. Zato se ne zna kome je teže: Ashdownu s Bosnom ili Bosni s Ashdownom.