Papa i smisao za diplomatiju

Lijepo proputovanje kroz Bavarsku je završeno lošim ehom. Nažalost, ne može se reći kako Papa nema veze s tim. Benedikt XVI je u svom govoru citirao vizantijskog cara Manuela II iz 14. stoljeća koji je vodio raspravu sa jednim persijskim teologom.

Papa je to uradio kako bi pokazao da su u prošlosti takvi razgovori, odnosno diskusije o religijama bile moguće, za razliku od današnjih dana. Benedikt XVI je i u ovom govoru kao bezbroj puta prije toga dokazivao kako vjera i nasilje ne idu jedno s drugim, te da katolička crkva zagovara dijalog i uzajamni respekt religija. U te namjere Pape niko ozbiljan ne sumnja.

Medjutim, čak ako je Papin govor bio istorijski korektan i nedvosmislen, on mora biti svjestan da ne govori samo pred krugom učenih teologa, koji bez muke mogu da slijede naučno potkovano izlaganje, i koji su imali prilike da čuju cijeli njegov govor. Kao vrhovni poglavar katoličke crkve on mora da zna da se u tom trenutku obraćao i cjelokupnoj svjetskoj javnosti.

Jedna od pomalo uvrnutih osobina svijeta današnjih medija je ta da oni oko globusa prenose isječke iz govora - isječke koji obilaze planetu iste sekunde kada su i izgovoreni i na osnovu kojih je teško steći uvid u cjelokupni kontekst izgovorenog. Papa dobro zna da je to tako. U vremenima konflikata u kojima živimo Papa mora biti dobro pripremljen za takvu situaciju u kojoj će njegove izjave stići do posebno osjetljivih ušiju, ili do onih koji će zlonamjerno interpretirati njegove misli. On nije toliko daleko od običnog svijeta da ne zna koliko histerije su izazvale karikature poslanika Muhameda, o tome da postoje konflikti izmedju religija. On dobro zna da u svakoj religiji ima onih koji po svaku cijenu traže sukobe. Upravo u Turskoj, u koju bi Papa trebalo da putuje za deset nedjelja, nedavno je ubijen jedan katolički sveštenik. Ubica, jedan sedamnaestogodišnjak, je izjavio kako je to učinio jer je bio uvrijedjen zbog karikatura poslanika Muhameda.

Niko nema namjeru da Papi propisuje šta će reći. Benedikt XVI ipak mora razumjeti da je on na putu po svijetu i kao državnik, predstavnik jedne svjetske organizacije, a ne samo vodeči katolički teolog.