1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Pastrmka na Ahmedov način

3. august 2009

U Mjesnoj zajednici Strgačina u opštini Rudo nekada je bilo oko 500 domaćinstava. Zbog rata i izgradnje hidroelektrane „Višegrad 2“, mnogi su otišli. Zlata i Ahmed Mehanović su se vratili i počeli uzgajati pastrmku.

https://p.dw.com/p/IxAS
Ahmed Mehanović poznat je po uzgoju i spravljanju pastmkeFoto: DW

U Brodarevu, na petnaestak kilometara puta od Višegrada ka Goraždu, odvaja se put za Rudo. Prelazimo mostom preko Drinskog jezera i nakon nekoliko kilometara spuštamo se niz liticu Limskog kanjona do sela neobičnog imena, Strgačina. Narodna izreka kaže da se dobar glas daleko čuje. Mi smo čuli da ovdje ima plemenite ribe - pastmke koju uzgaja ali i priprema Ahmed Mehanović. Pitamo ga ima li neke tajne u pripremanju s obzirom da ga gosti toliko hvale: „Ma nije nikakav poseban recept, to je naš strgačinsk,strmički recept koji je oduvijek bio dobar pa samo tako nastavljamo tradiciju,“ govori Ahmed ne želeći otkriti svoju kulinarsku tajnu.

Strgacina Flash-Galerie
Ljetnja idila u StrgačiniFoto: Dw

Ahmed priča da se ranije bavio različitim poslovima, a ovo sve je započeo po povratku: „Nakon rata nešto se posebno javilo u meni, želja. Ja sam inače odrastao pored Lima, tako da sam oduvijek volio biti pored vode. Kada sam shvatio da mogu to da spojim sa korisnim i da nešto radim i da budem stalno na vodi, onda sam napravio ovaj ribnjak.“

Samouki majstor

Selbst gebautes Schiff von Ahmed Mehanovic
Brodić koji Ahmed sam gradiFoto: DW

U stoji nedovršeni brodić za čiju gradnju je trebalo dosta znanja i što šta drugo. Na naša pitanja Ahmed s osmijehom samo kaže: „Brod uz sve ovo ide kao hobi, malo pomalo“.

Na samoj obali jezera on je izgradio dvije drvene kuće, ribnjak, pristanište za čamce, peć i roštilj za spremanje ribe, ražanj koji se pokreće na vodu, improvizovanu nadstrešnicu na započetoj terasi nad vodom. Kaže da čeka odluku nadležne komisije iz Višegrada. Treba mu dozvola da sve to završi, kako bi primio goste što dolaze sa svih strana. Pitamo ga je li mu je u svemu ovome neko pomogao: “Imao sam jednu pomoć od Federalnog ministarstva za izbjeglice i povratnike. U početku je to bila prva tura mlađi i hrane.“

Ahmed kaže da se za pomoć obraćao i na mnogo drugih adresa: “Tražio sam na više mjesta, međutim to su samo prazna obećanja. Izgleda je najbolje pouzdati se „u se i u svoje kljuse“, da se zapne, pa polako da se ide naprijed.“

Zlata Mehanovic bei der Arbeit Flash-Galerie
Zlata Mehanović pri svakodnevno posluFoto: DW

Može li se živjeti od ovoga? „Može ako se radi. Inače nije samo od ovoga, može se od bilo čega živjeti samo ako se hoće raditi.“ Na isto pitanje Ahmedova supruga Zlata dodaje: „Pa može, može solidno“.

Pitamo kako je ovdje zimi, na što Zlata odgovara: “I zimi je fino, nije loše, malo preledi jezero ali uvijek nas neko posjeti, uvijek bude dođu, kad su slave, postovi, tako da radimo i zimi i ljeti.“ Ahmed dodaje: „ Ima ljudi koji više vole zimu. Lovci naročito to ovdje masovno se upražnjava i baš su tereni fini za lov. I zimi na svoj način je lijepo.“

Zadovoljni gosti

Teich
Pogled na ribnjakFoto: DW

Na ribnjaku Mehanovića zatekli smo priličan broj gostiju. Neki se kupaju i sunčaju na pontonu kraj ribnjaka, drugi u hladu pijuckaju pivo, „Sarajevsko“ ili „Jelen“ (pivo iz Srbije), po volji. Jednog od gostiju pitamo šta ga dovodi ovdje? – Ja sam Ismet Ćato, inače sam odavdje preko puta jezera, iz sela Donja Strmica rodom Živim u Sarajevu, a ovdje imam veliku vikendicu. Dolazim najviše zbog kvalitetne ribe, prirode i druženja, radi vode. Često ste ovdje? „Pa skoro svaki drugi, treći vikend“, „Jezero čisto, voda čista, pogoduje za rast pastrmke – „Baš tako ja sami ribar, ima ovdje ribe dosta ali raja dolazi radi njegove postrmke on je dobro i pripremi.“

Ismet Šečić živi u Goraždu. I on ovdje dolazi zbog ribe: „Najviše zbog ribe, jednostavo i zbog odmora da se odmorim od grada od ovih naših motornih vozila, auta i tako znači jednostavno zbog odmora.“

Autor: Marinko Sekulić-Kokeza

Odgovorni urednik: Belma Fazlagić-Šestić