Pat pozicija u Sporazumu Tuđman - Izetbegović

Ni u BiH ni u Hrvatskoj od početka nije bilo potpune saglasnosti kada je riječ o implementaciji Sporazuma Tuđman – Izetbegović, pogotovo zbog dijela sporazuma koji se odnosi na definisanje granice na moru i utvrđivanje granice bez obzira na prirodne promjene. Pomoćnik ministra spoljnih poslova BiH i ekspert za granice Zoran Perković kaže za naš program da je potrošeno četiri godine u pripremi tog sporazuma koji je najbolje rješenje za obje zemlje: „Imamo pat situciju u kojoj nijedna zemlja ne želi da pokrene pitanje ratifikacije u parlamentima, procjenjući da sa trenutnom političkom klimom ne bi bila izglasana ratifikacija“.

Radmanović: „Neću glasati zbog granice na Uni“

Problem su ostrva Mali i Veliki Škoj te vrh poluostrva Kleka koji pripadaju BiH a s druge strane granica na rijeci Uni ulazi u, kako tvrde predstavnici iz RS-a, teritorij BiH. Tačnije neposredno prije Kostajnice granica nije više sredina Une već rijeka Unčica koja je, prema stavovima političara iz RS-a, na teritoriji BiH. Nebojša Radmanović, srpski član Predsjedništva kaže da Sporazum Tuđman – Izetbegović neće biti prihvaćen u BiH: „Ugovor nije dobar za BiH, preciznije nije dobar za dio BiH, za RS. Ja sam član Predsjedništva iz RS-a i neću glasati za ratifikaciju dok god bude ovako postavljena granica na rijeci Uni“.

Interesantno je da slično misli i Hrvatska strana iako je u bilateralnim razgovorima predsjednika Ive Josipovića sa zvaničnicima BiH prije nekolio mjeseci ovo pitanje gotovo riješeno. Ovo ipak pokazuje da postoje otvorena pitanja a da je jedno od gorućih rješavanje granice duge hiljadu kilometara. Zoran Milanović premijer Hrvatske jasan je po ovom pitanju navodeći da u BiH partnera za ovu tema nema, iako vjeruje da je sporazum dobar: „I nije ga predsjednik Tuđman potpisao zato jer je bio nekakav stari čovjek koji je odlazio, nego zato jer je razumio zašto je on dobar. Nažalost s druge strane, ne znam s kim bih razgovarao“, rekao je Milanović za hrvatske medije.

Milanović da potraži sagovornike u Saboru

Vlada Hrvatske je još prošle godine najavila da će sporazum uputiti u Sabor na usvajanje ali kako stvari sada stoje sporazum će ostati mrtvo slovo na papiru. Zoran Perković kaže da konstatacija hrvatske strane nije utemeljena: “Ja ne znam zašto će gospodinu Milanoviću sagovornici u BiH. Sagovornici s obje strane su završili posao i potpisali ugovor. Milanović bi trebao pronaći sagovornike u hrvatskom Saboru“.

Ugovorom je definisano da svaka od ugovorenih strana ima pravo na raskid ugovora o čemu niko ne želi da špekuliše. Postavlja se pitanje šta u tom slučaju jer je činjenica da je ovaj sporazum na snazi od 1999. godine bez obzira što nije ratifikovan. Zoran Perković tvrdi da bi i međunarodna arbitraža bila suluda: „Svaka arbitraža će uzeti u obzir dvije činjenice, da je sporazum potpisan od strane ovlašenih predstavnika dvije zemlje, da funkcioniše 13 godina i da ne proizvodi nikakve negativne posljediice. Koji je interes Hrvatske i BiH da potroše par miliona evra na ekspertize, plaćanje eksperata i na kraju da dođu do istog rezultata“.

Stručnjaci su saglasni da ukoliko postoji potreba i na jednoj i na drugoj strani za eventualnim izmjenama granice, da se to može raditi ali tek nakon što se utvrdi postojeća granica odnosno ratifikuje Sporazum iz 1999. godine u parlamentima obje države. Međutim ukoliko se to ne desi, ovakvo stanje može teoretski da se provodi stotinu godina, iako neriješeno pitanje granice od hiljadu kilometara nikom nije u interesu.

Autor: Dragan Maksimović

Odgovorna urednica: Zorica Ilić