Pečuh - gdje križ i polumjesec sjaje jedan pored drugog

"Fünfkirchen", odnosno "Petocrikva" su Nijemci nazvali ovaj grad kad su se prije otprilike 300 godina naselili u okolici Pečuha. Ti njemački doseljenici su svoj naziv grada izveli iz latinskog naziva "Quinque Basilicae". Utoliko zanimljivo, što za vrijeme Rimljana u doba nove ere se nije baš svaki grad mogao dičiti da je u njemu izgrađeno pet crkava.

Rimljani, Turci, Nijemci

Pečuh su prvotno izgradili Rimljani kao upravni grad. Iz doba Rimljana je pronađen tek mali dio gradskih zidina, navodi Johann Habel. On je povjesničar, voditelj Lenau kuće u Pečuhu, a usto i "Dunavski švabo", na prostorima bivše Jugoslavije poznatim i pod imenom "Folksdojčera". Habel je znači potomak oko 150.000 migranata, koji su se u 17. i 18. stoljeću iz raznih dijelova Habsburške monarhije naselili na mađarsko pogranično područje u blizini Dunava. U to doba je brdovito područje oko Pečuha bilo prilično nenaseljeno, jer su Turci nakon 150 godina vladavine bili protjerani iz Ugarske (Mađarske). U tih 150 godina su Turci pridonijeli arhitekturi Pečuha i u gradsku strukturu unijeli i malo orijenta. "Turci su tada gradili nove džamije, hamame, medrese, bolnice, znači uredili su grad po svom ukusu i tradicijama", priča povjesinčar Habel.

Križ i islamski polumjesec na zelenoj kupoli crkve

Time su Turci doprinijeli tomu da se u Pečuhu danas isprepliću različite kulture. Statue glava, koje su muslimani iz Osmanskog carstva "odrubili" s monumentalne katedrale jer Kur'an takva prikazivanja ne dopušta, su već odavno ponovno postavljene kakve su i bile. Glavna džamije grada, koja je na središnjem gradskom trgu tada izgrađena od kamenja jedne romanske crkve, je nakon odlaska Turaka ubrzo postala gradska župna crkva. Ali glavni zid te crkve je i dalje usmjeren prema Mekki. A ispod križa na zelenoj kupoli se još uvijek sjaji islamski polumjesec.

Protjerivani i Židovi i Nijemci

Grad Pečuh, kaže direktorica zemaljskog muzeja Julia Fabanyi, ima povijest staru 2.000 godina. Ona navodi da je grad uvijek čuvao svoje spomenike i kulturno naslijeđe te da se u tim sačuvanim slojevima povijesti mogu vidjeti ta dva tisućljeća.

Julia Fabanyi je, kao i Johann Habel, studirala u Leipzigu. Ona je studirala umjetnost, dok se on radije bavio s tamnim poglavljima povijesti. Primjerice izgonu pečuških Židova, o čijem boravku u ovom gradu danas jedino svjedoči lijepa velika sinagoga. No Habel se prije svega bavio poviješću manjine, kojoj i on pripada - asimiliranim Dunavskim Švabama, koji su nakon Drugog svjetskog rata za vrijeme ruske okupacije bili označeni kao nacisti i bez ikakvih provjera protjerani u Njemačku.

Grad bez granica

Danas u Pečuhu živi još otprilike 14.000 ljudi njemačkog podrijetla - vrata uz vrata s Mađarima, Hrvatima, Bugarima, Grcima, Armencima, Srbima, Slovencima, Ukrajincima i Romima. Grad stoga reklamira svoju multikulturalnost i otvorenost građana. 2010. je Pečuh jedan od tri Europska glavna grada kulture. Naslov kojim se Pečuh prijavio za ovaj natječaj i kojime je i dobio titulu glavnog grada kulture 2010. je bio: "Pečuh - grad bez granica."

Autorice: Silke Bartlick / Marina Martinović

Odg. urednik: Senad Tanović