Petersburški njemačko-ruski dijalog

Ovaj užasan čin neće ostati nekažnjen rekao je Putin, označivši pri tom uticaj ubijene novinarke u njegovoj domovini beznačajnim. Angela Merkel i Vladimir Putin su tokom njihovog jučerašnjeg susreta razmotrili brojne aktuelne teme.

Sjenke nad ovogodišnjim petersburškim dijalogom: Naime kada je jučer u Moskvi sahranjena ubijena novinarka Anna Politkowskaja, upravo tog dana su diskusije u okviru njemačko-ruskog ekspertnog foruma bile sasvim u znaku unutarnjo-političkih prilika Rusije. Ubistvo kritički nastrojene te neovisne novinarke ali isto tako i bahato ponašanje protiv gruzijskih gradjana u Moskvi – otvorili su brojna pitanja. I to ona koja se odnose na temeljne vrijednosti, na kritičko ophodjenje te na neovisno novinarsko izvještavanje. No da su upravo ta pitanja na petersburškom dijalogu bila nedovoljno pokrenuta, pokazao je takodjer i ovaj susret koji je i u ovoj godini oslikao svu višestrukost njemačko-ruskih odnosa.

Angela Merkel je ovom prilikom energično zatražila istragu te razjašnjenje ubistva ruske novinarke. Više od toga ona očito nije ni mogla uraditi. Putin je obećao da će to i provesti. No, to da je istovremeno pokušao i da omalovaži značaj Anne Politkowskaje, označivši je pri tom beznačajnom osobom sa neznatnim uticajem na rusko društvo, pokazuje jednu posebnu vrstu ciničnog prezira. Sasvim sigurno je pretjerano i neopravdano imenovati Putina „ubicom“, kao što su to uradili pojedini demonstranti u Dresdenu. Pa ipak, on je svojom politikom stvorio klimu zastrašivanja i straha, o čemu uvijek iznova izvještavaju njemački i ruski novinari. To je klima izvrgavanja odgovarajućih vrijednosti poput slobode i neovisnosti novinarskog izvještavanja kao i pluralizma mišljenja – klima u kojoj su žrtve oni koji drugačije misle.

Pa čak iako je privredna saradnja izmedju Njemačke i Rusije u medjuvremenu izuzetno dobra – sloboda štampe jeste i ostaje mjerilo procesa demokratizacije u Rusiji. Medijska tema je ta oko koje se uvijek rasplamsava spor izmedju ruske i njemačke strane. Tako pojedini predstavnici Kremlja neprestano kleveću kritički nastrojenu zapadnu štampu nazivajući je jednostranom.

Sve u svemu, kritika demokratskih deficita Rusije ne bi trebala da bude prepuštena samo nekim hrabrim savremenicima ili pojedinim grupama u ovoj zemlji. Naime i predstavnici privrede i društva, takodjer ne bi smjeli da propuste priliku da stave do znanja da jednoj modernoj demokratskoj državi pripada i sloboda štampe, zatim višestrukost mišljenja kao i radni uvjeti pod kojima novinari ne moraju da strahuju za svoj život. I to ne samo u Moskvi nego i u ruskoj provinciji. A ovo pitanje iznova tematizirati, to ostaje izazov za cjelokupan spektar njemačko-ruskih odnosa.