Plaćenici u Iraku

Drama oko Italijana, otetih u Iraku još traje. Za trojicu njih ima nade, ali ne i za Fabrizia Quatrochija. On je sredinom aprila brutalno ubijen. 36-godišnji Quatrochi je bio saradnik privatne američke firme za obezbjeđenje. On je imao kontakte sa najvećim svjetskim udruženjem firmi ove vrste, pod nazivom International Bodygard and Security Service Association IBSSA, čije je sjedište u Budimpešti. To je u razgovoru za Deutsche Welle potvrdio predsjednik udruženja George Popper:

“Jedan detektivski ured, član našeg udruženja pod nazivom IBBSA iz Italije, u Đenovi je organizirao kurseve. Jedan od tih kurseva pohadjao je i Fabrizio Quatrochi. On je sa nama ionako bio u kontaktu. “

Nakon obuke Quatrochi je otišao u Irak. Na kojim poslovima je tačno radio tačno se ne zna. Navodno je on sa kolegama obezbjeđivao jedan hotel u Bagdadu. Bilo kako bilo, Irak je postao stjecište privatnih firmi za obezbjedjenje iz svih krajeva svijeta. Specijalni izvjestitelj UN-a, zadužen za pitanje plaćenika u kriznim regionima svijeta Peruanac Enriqe Bernales Ballesteros na ovakav razvoj situacije gleda sa zabrinutošću:

"To je ozbiljan problem, jer se ovdje rat naprosto privatizira. S obzirom da postoje vojske, koje zapošljavaju privatne firme za sigurnost , nastao je novi fenomen. Ne radi se o klasičnim plaćenicima, vitezovima poput Ramba, koji su žarili i palili u vrijeme ratova za nezavisnost u Africi. Ne , ovdje se radi o jednom ekstremno opasnom problemu.”

Privatne firme i njihovi saradnici američki su saveznici u Iraku. Procjene govore da ich je u ovoj zemlji 25.000. Predsjednik svjetskog udruženja firmi za obezbjedjenje George Popper ne slaže se da se saradnici ovih firmi mogu okarakterizirati kao plaćenici:

“Oni ne mogu zamijeniti vojsku i policiju. S druge strane mi ne preuzimamo zadatke nekakve paravojske. Mi treniramo ljude da obezbjedjuju objekte, lica, hotele i transporte novca. Veoma je važno znati prepoznati teroriste i protiv njih se boriti. "

Ipak je granica, koja saradnike ovih firmi dijeli od plaćenika, mala. Najbolje šanse za posao u Iraku imaju bivši saradnici britanskih elitnih jedinica SAS ili američki specijalci, koji su radili za Delta Force. Oni opet često angažiraju Čileance, koji su operirali za vrijeme Pinočeove diktature ili specijalce iz Južnoafričke Republike , koji su radili za režim aparthejda. Honorar za specijalce je 1500 dolara dnevno, tako da kandidata za Irak ne nedostaje. Nejasno je samo kome su firme, za koje oni rade, odgovorne. Upravo saradnici firma za obezbjedjenje u posljednje vrijeme su sve češće meta napada i otmica u Iraku. Primjer je brutalno ubistvo četvorice Amerikanaca u Faludži. Oni su radili za privatnu firmu US-Blackwaters i bili su odgovorni za zaštitu transporta hrane. Ista firma zadužena je i za obezbjedjenje civilnog upravitelja Irakom Paula Bremera. Britanski novinar Robert Fisk procjenjuje da je prethodnih neokoliko sedmica 80 saradnika ovakvih firmi izgubilo život. Tačan broj se ne zna jer se oni ne pojavljuju u služnbenim statistikama. Bilo kako bilo tržište i potreba za obezbjedjenjem u svijetu raste. To treba pripisati mnogobrojnim kriznim žarištima, koja se ne gase. Amerikanci i Britanci najavili su dalju privatizaciju vojske. Skoro 10% prihoda iz američkog budžeta za odbranu već danas se ulijeva u takozvanu privatnu vojnu industriju.

Stefen Lendel