„Ples između zidova“ – zbirka pjesama Melise Slipac

Njena poezija joj je donijela nagradu „Kočićevo pero“, koja se dodjeljuje pjesnicima iz bivše Jugoslavije koji žive i rade u zemljama njemačkog govornog područja. Pisanje je, kažu oni koji se ovim poslom ozbiljno bave, zapravo mučenje. Mukotrpan rad i borba sa samim sobom. I što se autor vise muči, to ga više raduju spoznaje: Kako o svijetu oko njega, tako i o njenu samo. Melisa Slipac poznaje ovaj osjećaj, tim više, što je njena poezija zapravo kronologija svih važnih trenutaka njenog života: „Neki ljudi pišu dnevnik, ja pišem poeziju. Dakle to je neki način i psihološke terapije i način sukobljavanja sa stvarnošću i preradjivanja nekih stresnih, bolnih, čak i sretnih situacija.“

Melisa Slipac objavila je svoju prvu zbirku pjesama: „Ples izmedju zidova“ presjek je dugogodišnjeg rada mlade profesorice engleskog i španjolskog, koja danas živi i radi u Beču. Svoje prve radove napisala je već u ranom djetinjstvu i još od tada su njene pjesme ujedno i njeni dobri prijatelji: „Ja nikada pored svojih pjesama ne mogu biti usamljena. One kao da pričaju sa mnom. Dakle, ja nekad napišem pjesmu za koju mi u tom trenutku nija jasno odakle je potekla i zašto sam je napisala. Jednostavno izadje iz mene. I onda poslije, nekad mnogo poslije, kad je izanaliziram, shvatim zašto sam je napisala. Dakle one govore nešto svijetu oko mene ali dosta toga govore meni o meni i svijetu oko mene.“

Poezija banjalučanke Melise Slipac bavi se univerzalnim temama, pjesma „Pokaži mi ljubav“ potiče iz vremena kada je, kako kaže sazrijevala, kako kao autor tako i kao žena: „Pokazi mi šta se to tajanstveno krije iza kulisa tvog stidljivog osmjeha. Htjela bi prodrijeti u dubine tvojih najširih visina. I cijelog te držati u sebi. Ako mi dopustiš da osjetim tvoj svijet shvatićeš da to i nije tako strašno. Stopiti se s nekim u nenadmašno jedinstvo tijela i duha. Okreni suncu svoje bijelo lice, uhvati zrake i pusti sat. Vidjećeš ljepotu ruke u ruci. I nikad više nećes dlanom pokriti usne.“

Povratak u rodni kraj

Zbirku „Ples izmedju zidova“ publicirala je zadudžbina „Petar Kočić“ iz Banjaluke, Melisinog rodnog grada, kog je ona napustila po početku ratnih zbivanja u BiH: „Pa meni je jako drago da je ta knjiga na kraju krajeva izašla u Banjaluci, jer to ipak jeste moj rodni grad. Dakle to ipak jeste moja rodna gruda i drago mi je da je ta knjiga izašla upravo tamo, pošto se na taj način nekako i vraćam nekim svojim korijenima“, objašnjava Mellisa.

Prvenac mlade pjesnikinje nedavno je nagradjen literarnom nagradom „Kočićevo pero“, koja se dodjeljuje pjesnicima iz bivše Jugoslavije, koji žive i rade u zemljama njemačkog govornog podrucja. Nagrada iz Hildena za Melisu Slipac je priznanje ali i motivacija za nove radove i nove zbirke pjesama: „Jer jednostavno ljudi cijene ono što radim, ljudi koji se razumiju u poeziju su to čitali, i kažu da im se svidja, da to cijene, da smatraju da imam talenta i to je za mene jednostavno jedna velika motivacija da nastavim raditi i postanem još bolja!“