Početak kraja DDR-a

"Parlament je ni manje ni više odlučio da 3. oktobar 1990. godine bude dan propasti DDR-a,“ izjavio je Gregor Gysi, predsjednik kluba poslanika Stranke socijalističkog jedinstva (SED).

U prethodnim danima nije prošla ni jedna sjednica bez da neko od poslanika ne traži priključenje DDR-a Saveznoj Republici Njemačkoj. Brzo ujedinjenje je proklamovana volja naroda i jedini razlog zbog kojeg je u martu 1990. godine izabran Parlament. U takvoj situaciji je tadašnji premijer DDR-a Lothar de Maziere preuzeo inicijativu: „Podnio sam nakon redovne sjednice 22. augusta, zahtjev da se održi vanredna sjednica koja će imati jednu tačku dnevnog reda – jedinstvo Njemačke.“

Nekim parlamentarcima je ovaj tempo ipak bi prebrz. Jedan od njih je Wolfgang Ullmann koji je u posljednjim mjesecima SED režima bio ministar bez portfelja. On je u narodnoj skupštini radio na nacrtu novog Ustava DDR-a kroz koji bi se u novo vrijeme trebalo ponijeti što je moguće više tekovina DDR-a.

Datum proglašenja

Na sjednici koja je uslijedila više nije bilo riječi o tome da li će već samo kada DDR pristupiti SR Njemačkoj. 14. oktobar, dan pokrajinskih izbora u DDR-u kojeg je premijer predložio, odbijaju predstavnici drugi klubova poslanika.

Odlučujuća ideja potekla je od Wolfganga Thiersea, socijaldemokratskog poslanika u Narodnoj skupštini. On je predložio da se termin odredi nakon završetka pregovora "2+4" – dvije Njemačke i sila pobjednica. Ti pregovorii završeni su svečanom ceremonijom 12. septembra u Moskvi.

1. oktobra su se savezničke sile pobjednice odrekle svojih prava na okupaciju Njemačke nakon Drugog svjetskog rata i pristale na neograničeni suverenitet Njemačke. Time je pronađen i datum za ponovno ujedinjenje zemlje - 3. oktobar.

Autor: Matthias Hellfeld/BFŠ

Odg. urednik: Mehmed Smajić