Poštanskim kartama protiv Hitlera

Skroman i miran bračni par radnika Otto i AnnaQuangel, lojalni nacističkom režimu, postaju njegovi nepomirljivi protivnici kad im je sin jedinac kao pripadnik Hitlerovog Wehrmachta "hrabro poginuo za domovinu" negdje na francuskim ratištima 1940. godine. Pošto su primili tu vijest oni počinju da na poštanskim kartama pozivaju na otpor i pobunu protiv nacističkog režima, i pune dvije godine ih sami raznose po stepeništima berlinskih zgrada. Taj revolt, izražen kratkim porukama kao što su "Mog sina ubio je Hitler. Ubiće i tvog" ili "Razumni Nijemci treba hitno da se ujedine u borbi protiv ratnozločinačke Hitlerove bande", neminovno pobuđuje pažnju Gestapoa. Jedan istražitelj se pune dvije godine bavi samo tim slučajem, da bi na kraju uhapsio bračni par i izveo ih pred sud, gdje će biti osuđeni na smrt. U vrijeme nacističkog režima za takav delikt drugačija kazna nije ni postojala.

To je sažetak sadržaja romana poznatog njemačkog pisca Hansa Fallade, u suštini istovjetan sa jednim policijskim dosijeom koji mu je 1946. dospio u ruke.

Roman od 700 strana napisan za 24 dana

Na osnovu tog dosijea, Fallada je napisao roman od sedamsto stranica za svega 24 dana. Roman je odmah po objavljivanju stekao svjetsku slavu, ali je njegov autor, iscrpljen napornim pisanjem, koje je podsticao alkoholom, morfinom i bezmjernom količinom cigareta, umro nepuna tri mjeseca po objavljivanju svog ostvarenja.

Roman je preveden na 25 jezika, dugo je vrednovan kao nenadmašan literani iskaz svakodnevice nacističke Njemačke, ali bi vjerovatno polako pao u zaborav, pošto je štampan još početkom 1947. godine, da nedavno nije otkriven njegov originalni manuscript, i u Njemačkoj štampan u cjelovitoj verziji. Ponovo je preveden i štampan i u Francuskoj, a njegova dramatizacija u režiji Holanđanina Luka Percevala odigrana je najprije na sceni Thalia Theatra u Hamburgu, a sinoćpremijerno i u Parizu (Pozorište Amandiers-Nanterre). U isto vrijeme igra se i u pozorištu Lucernaire u Parizu u dramatizaciji i režiji Klaudije Moren (Claudia Morin).

Poruke revolta u stepeništima berlinskih zgrada 1941.

Povod za te tri inscenacije svakako je objavljivanje Falladinog remek djela u nepročišćenoj verziji. Jer, nakon poraza nacizma i ulaska savezničkih i sovjetskih snaga u Njemačku, Fallada se našao u istočnom dijelu Berlina. Kako je završio pisanje, njegov roman (čiji je originalni naslov "Jeder stirbt für sich allein" - Svako umire sam za sebe u Francuskoj preveden kao Sam u Berlinu - "Seul dans Berlin") je prošao kroz ruke sovjetskih komesara književnosti.

Originalni rukopis Falladin nije redigovan niti dopunjavan, nego je "samo" skraćen prema zahtjevima tadašnjih sovjetskih shvatanja o književnosti: da mora sadržavati ideološki monolitne, u ovom slučaju antifašističke, likove i situacije. Zato su u Falladinom remek djelu eliminisani i nagovještaji neodlučnosti, sumnji, kolebanja, emotivnih i moralnih dilema, a motivi otpora nacističkom režimu su morali biti kristalno jasni i uprošćeni. Uz to, svakom od pozitivnih likova izbrisana je nacistička prošlost.

U novom, skorašnjem, izdanju svi ti izbačeni dijelovi (blizu dvjesto stranica) vraćeni su na svoje mjesto (rukopis je do dana današnjeg ostao u arhivi izdavača). U svom integralnom obliku roman je bliži savremenom čitaocu jer su likovi izgubili aranžiranu monolitnost u svom držanju i shvatanju, imaju trenutke slabosti, kolebanja, dovođenja u pitanje smisla svog otpora i poziva na revolt. Roman današnjem čitaocu nameće i pitanje šta bi sam učinio u datim okolnostima: pokušao da nekud umakne, šuti ili se buni, makar i nemoćnim i na oko beznačajnim poštanskim kartama. Revoltirani bračni par izabrao je pobunu i to ih u atmosferi posvemasnjeg mraka i gluhog straha u nacističkom totalitarizmu čini veličanstvenim. Svojim poštanskim kartama koje su ostavljali u stepeništima zgrada po cijelom Berlinu, pozivajući na otpor i pobunu, oni potvrđuju kako nema niti je bilo individualne hrabrosti bez moralne rašćišćenosti u samom sebi između dobra i zla.

Omaž malom čovjeku koji pruža otpor nacizmu

Odjeci u svjetskoj javnosti poslije objavljivanja potpune verzije Falladinog remek djela i izvođenja tri njegove dramatizacije potvrđuju ocjenu koju je odmah poslije objavljivanja 1947. dao čuveni italijanski pisac Primo Levi: Falladin roman jedna od najboljih knjiga o antinacističkom otporu.

Iza trijumfalne fasade Trećeg Reicha krije se svijet bijede i terora, koji je koncentrisan u jednoj običnoj berlinskoj zgradi u ulici Jablonski 55. U njoj žive i progonitelji i progonjeni. Ni u jednom romanu nije na tako ubjedljiv način iskazana svakodnevica života i preživljavanja Nijemaca u Trećem Reichu

Književna ostvarenja, posebno o toj epohi, često prikazuju kako se običan čovjek može preobraziti u monstruma. Falladin roman govori obrnuto: o otporu i herojstvu običnih ljudi usred nacističkog mraka, o njihovom putu od konformizma (glavni junaci su prethodno pasivno prihvatali nacizam) do revolta.

Otpor, revolt, pobuna gotovo nisu postojali u nacizmu. Između 1940. i 1942. građani Berlina odnosili su u panici poruke Otta i Anne Quangel u policiju ili u Gestapo. Prema policijskom dosijeu, a i Falladinom romanu, dvije trećine tih poruka su tako završile. Ali jedna trećina nikad nije nađena. Dakle, ipak su našle odjeka u želji i potrebi za otporom i pobunom.

Konformizam je uvijek bio prihvatljiviji i udobniji od pobune i otpora. Fallada je napisao proznu odu pobuni, utoliko značajniju što je posvećena takozvanim "malim ljudima". Njihova hrabrost zaslužuje veliko poštovanje jer su je ispoljili u epohi najmračnijeg totalitarizma kad se sama ideja o pobuni plaćala glavom. I to dvoje su svoj revolt platili životom. Literatura ih je na neki način spasila. Zahvaljujući Falladi i njegovom romanu, na zgradi u Amsterdamer Straße 10 u Berlinu Ottu i Elizi Hampel (kako se stvarno zovu ličnosti koje su postale junaci romana), postavljena je spomen ploča, kao pobunjenicima zbog kojih neugasivo titra iskra svjetlosti u posvemašnjem mraku nacizma koji pokriva cijelu jednu epohu u istoriji Evrope.

Autor: Dževad Sabljaković

Odg. urednica: Jasmina Rose