Pod kritikom - Portret bavarskog premijera Stoibera

jera njemačke savezne zemlje Bayern je pripremila Sabine Faber.

Zvuci pleh muzike...Tako zvuči Bajern, zemlja zelenih livada, plavih jezera i visokih planina. Ai takodjer i zemlja koja se iz zemljoradničke razvila u tehnološki najrazvijeniju saveznu zemlju Njemačke. Sa leptopom i u kožnim pantalonama, moto je kojim Stoiber upravlja Bajernom još od 1993.

To je jedan od razloga zbog kojih Stoiber važi za simbol-figuru bavarske politike, jer tamo ljudi vide sebe u prvom redu kao Bavarce, a tek onda kao Nijemce. Privredni uspjeh ove južne njemačke savezne zemlje je ono što Stoiberu i daje za pravo, te što mu omogućava da sebe i u buducnosti vidi na čelu bavarske Slobodne države kao premijer.

Medjutim, predsjednica okruga grada Fürtha, Gabriele Pauli, podigla je pobunu, zahtijevajući pri tom da se Stoiber nakon 15 godina više ne kandidira zu tu funkciju. Ona zahtijeva da se članovi CSU-a dogovore oko glavnog kandidata.

Gabriele Pauli je istovremeno optužila Stoibera, da je njegov ured pokušao da se dočepa delikatnih informacija, koje bi joj mogle naškoditi. Šef Stoiberovog ureda je zbog ovih prigovora morao napustiti posao, dok sam Stoiber demantira optužbe o špijunazi. Kritike upućene na njegov račun postaju sve glasnije, slijedeći barem statistike oko 60 procenata onih gradjana koji su protiv Stoiberove kandidature.

Stoiber je počeo karijeru prije 30 godina kao zastupnik zemaljske skupštine u Bayernu, četiri godine kasnije, već je postao generalni sekretar partije CSU-a. Njegovom daljem napretku sigurno nije naštetio blizak odnos sa tadašnjim predsjedavajućim stranke i bavarskim premijerom, Franz-Josefom Strauß-om. Nakon njegove smrti, Stoiber postaje ministar unutarnjih poslova i profilira se kao konzervativac čvrste linije. No zahvaljujući prije svega privrednom uspjehu, u pitanje nikada nije dolazilo to što je to Stoiber uradio za saveznu zemlju Bayern. Čak ni skandali u njegovj partiji nisu uspjeli da ga dovedu u pitanje. 2002. godine on najavljuje:

"Pristajem na odgovornost i stavljam se na raspolaganje kao državni kancelar Njemacke."

To je trebalo da bude vrhunac njegove karijere. No koliko god se njegov uspon u Bavarskoj činio jednostavnim, isto tako se teškim i trnovitim pokazao njegov izlet u državnu politiku. Ismijavan zbog svojih retoričkih ispada, vremenom je prerastao u zvijezdu koja se našla u brojnim TV-e emisijama sa humorističkom pozadinom. Na dan izbora on je još uvijek razmišljao o tome da će postati savezni kancelar, pa je po završetku prethodnih izbora rekao:

"Jedno je sigurno: CDU, CSU, unija - mi smo dobili izbore."

To se ipak pokazalo kao iluzija. Gerhard Schröder je i dalje ostao kancelar Njemačke.

I na sljedećim saveznim izborima 2005. godine Stoiber se želio umiješati, cak iako je za kandidata konzervativaca izabrana Angela Merkel. No on je izabran je u tim kompetentnih. Pregovaralo se i o tome da on preuzme funkciju superministra, a onda se u posljednjoj sekundi predomislio i vratio u Bavarsku.

Bavarci nisu bili presretni, ali su ponovno "omekšali". Premijer Stoiber je obišao bavarsku provinciju i ponovno zauzeo poziciju broj jedan medju političarima u Bayernu. Zahvaljujući toj poziciji, njegov glas je u Berlinu posatao ponovno sve glasniji: Uslijedilo je njegovo "Ne" ulasku Turske u Evropsku uniju, odnosno potom miješanje u reformu zdravstva.

Sljedeće godine su parlamentarni izbori u Bayernu, i da Edmund Stoiber ponovno zastupa CSU partiju, to je za njega samog nesporno. Moglo bi se medjutim dogoditi da se ovoga puta prevari.

Ili će se možda Stoiber ponovno dokazati kao pobjednik i san pobunjenika iz CSU-a će na ovaj način biti odsanjan. To će pokazati zasjedanje u Wildbad-Kreuthu.