Poigravati se sa sudbinom drugih

Sueddeutsche Zeitung u rubrici "Pogled izvana" donosi članak bivšeg njemačkog ministra za poštu i telekomunikacije i bivšeg visokog predstavnika u BiH Christiana Schwarz Schillinga (Kristijan Švarc-Šiling) pod nazivom "Poigravati se tek tako sa sudbinom". U članku Schwarz-Schilling kritikuje izborni program Demohrišćanske Unije CDU za izbore u EU i to onaj dio koji se odnosi na nastavak proširenja Evropske Unije. "Šta je poenta evropskog izbornog programa CDU-a?, pita se u članku Christian Schwarz Schilling, također član ove stranke i dodaje: "CDU se zalaže za fazu konsolidacije, u kojoj jačanje identiteta i institucija Unije ima prednost nad učlanjenjem drugih zemalja. Jedini izuzetak je Hrvatska", citira Schwarz Schilling rečenicu iz izbornog programa i nastavlja: "Hrvatska zaista zaslužuje da bude primljena, puno više nego neke zemlje istočne i jugoistočne Evrope, koje su već u Uniji. Ali zbog čega sada treba izuzeti zemlje Zapadnog Balkana: Bosnu i Hercegovinu ali i Srbiju, Crna Goru, Albaniju i Makedoniju. Autorima izbornog programa očito je manje poznato o kakvom se sudbonosnom pitanju radi?

Da li je iko od autora evropskog izbornog programa iz CDU-a ikada bio tamo i dobio barem malo pojma o tome šta se tamo prije 15 godina dešavalo? Postavlja se ozbiljno pitanje za CDU ali i CSU, zar za njih ne važe više zaključci Evropske Unije iz Soluna iz 2003. godine. Zar ne važi više izjava naše kancelarke Angele Merkel data 22. septembra 2006. godine pred Forumom Fondacije Bertelsmann, kada se ona usprotivila daljem proširenju Evropske Unije ali iz toga izuzela zemlje Zapadnog Balkana? Koliko se ozbiljno mogu uzeti izjave naše vlade, koje potvrđuju evropsku perspektivu Zapadnog Balkana, koja je u potpunosti usklađena sa Evropskom Unijom i Evropskim Vijećem, kojim predsjedava Solana?", pita se između ostalog u svom članku Christian Schwarz Schilling.

Pravi li CDU jaz?

"Želi li CDU napraviti jaz između onih država Balkana, koje su već članice EU i onih koje nisu, sa utješnim izuzetkom Hrvatske? Sjedinjene Države računaju da će sada, u vrijeme kada se treba ukinuti funkcija visokog predstavnika, Evropa punom parom nastaviti sa procesom integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku Uniju. Ovdje se ne radi o proizvoljnoj izbornoj polemici, već o našoj vjerodostojnosti i pridržavanju datih obećanja. Zar ne bi površan pogled na geografsku kartu bio dovoljan da se odmah ukapira da se ovdje ne radi o proširenju već zatvaranju rupe u sred Evrope, koja je u stanju iskriviti cijelu evropsku kuću. Da li je njemačkim demohrišćanima jasno da se naš ministar odbrane pred svojim evropskim kolegama sa velikom odlučnošću zauzima za dalju prezentnost EUFOR-a u BiH. Sve to ima smisla samo ako Njemačka, što je moguće brže, podrži učlanjenje BiH u EU", piše između ostalog u podužem članku Christiana Schwarz Schillinga, koji je na 2. stranici objavio Sueddeutsche Zeitung iz Minhena.

Njemački bolovi u stomaku zbog rata na Kosovu

Njemačka štampa se i danas opširno osvrće na desetogodišnjicu od napada NATO saveza na Srbiju i prvog učešća njemačkih vojnika u vojnoj intervenciji na stranom tlu od kraja 2. svjetskog rata. Die Welt danas donosi uvodnik pod nazivom: "Intervencija je bila ispravna" podnaslov: "Njemački bolovi u stomaku zbog rata na Kosovu" u kojem se govori kako se tadašnji vrh stranke Zelenih, koja se nalazila u vladajućoj koaliciji sa socijaldemokratima, uspio oduprijeti većini u bazi i donijeti odluku za njemačko učešće u napadima NATO saveza na Srbiju.

U članku se kaže: "Ne iznosi samo ljevica u Njemačkoj stalno optužbe da je NATO vodio napadački rat. I u njemačkom konzervativno-građanskom taboru očito preovladava skepsa, kada je u pitanju prvo njemačko učešće u vojnoj intervenciji NATO-saveza. Pri tome se rado upućuje na Balkan kao bure baruta i sugeriše da su sve etničke grupe imale sličnog udjela u sukobu u bivšoj Jugoslaviji. Neki su na to gledali kao na naivan potez crveno-zelene vlade, koja se time umiješala u krvava zbivanja na periferiji Evrope. Bilo je i onih za koje je bilo strašno što NATO svojom intervencijom na Kosovu priskače u pomoć muslimanskom stanovništu", piše die Welt i dodaje: "Tim prije je potrebno iznijeti činjenice, koje govore protiv takvog kreiranja legende, kritične prema intervenciji NATO saveza, u kojoj je Srbija lažno predstavljena kao bespomoćna žrtva agresije sa Zapada. Tačno je da je 1996. bilo napada na srpske civile na Kosovu. Ali tome je prethodilo sistematsko obespravljenje i progon albanske većine na Kosovu, do kojeg je došlo nakon ukidanja autonomije 1989. od strane Miloševićevog režima. To je bio dio velikosrpskih planova za novo uređenje Balkana. Nakon dugogodišnje politike etničkog čišćenja u BiH, koju je Zapad ćutke posmatrao, nije se mogla dopustiti repriza", piše die Welt i dodaje: "Milošević nije vjerovao da će slabašni i dekadentni Zapad, kojeg je on prezirao, ostvariti prijetnje vojnom intervencijom. Nije nedostajalo mnogo da ostane u pravu i da bude tako kao što je mislio."

Zeleni treba da se ponose

"Nekoliko sedmica nakon početka bombardovanja je u SPD-u i stranci Zelenih bilo je sve više glasova, koji su tražili zaustavljanje napada. Posebno je stranka Zelenih, poznata po svom pacifističkom stavu, stavljena na kušnju, dovodeći u opasnost svoj opstanak. To je dostiglo vrhunac na Kongresu Zelenih u Bielefeldu, kada je na ministra vanjskih poslova Joschku Fischera (Joška Fišer) bačena kesica sa crvenom bojom. Milošević je sigurno špekulirao da će se ratni front NATO saveza raspasti na najslabijem mjestu. Stoga se bez pretjerivanja može reći: To što se vođstvo Zelenih uspjelo oduprijeti većini iz svoje baze, odlučilo je rat na Kosovu. Zeleni imaju sve razloge da se ponose, umjesto da postiđeni spuštaju pogled. O počinjenim greškama prije i poslije rata na Kosovu se otvoreno treba raspravljati ali je van sumnje da je intervencija NATO saveza bila opravdana", zaključuje die Welt.