1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Polemike oko sahrane Jasera Arafata

Ejub Stitkovac6. novembar 2004

Dok iz Pariza stižu kontradikotrne vijesti o stanju zdravlja palestinskog predsjednika, Jasera Arafata, njegovi najbliži saradnici čine sve da njegova smrt ne izazove teže političke potrese. O tome se više špekuliše u svijetu nego od čega Arafat boluje. Naš dopisnik iz Beograda Ejub Štitkovac već 25 godina prati bliskoistočna zbivanja, a više puta je i razgovarao sa Arafatom.

https://p.dw.com/p/AVAj
Arafatove pristalice ispred bolnice Percy
Arafatove pristalice ispred bolnice PercyFoto: AP

Informacija o smrti Jasera Arafata biće objavljena tek kada se postigne dogovor između palestinskih i izraelskih vlasti gdje će biti sahranjen. Njegova lična želja bila je da to bude u Jerusalimu. Karakterističan je stav izraelskog ministra pravde Jozefa Lapida koji je rekao da to ne dolazi u obzir i da se u tom svetom gradu «sahranjuju jevrejski kraljevi, a ne arapski teroristi». To potvrđuje staru tezu da je vođa palestinske organizacije tretiran u izraelskim krugovima kao terorista bez obzira što su u njemu vidjele jedinu šansu za trajniji mirovni sporazum.

Polemike oko toga gdje će biti sahranjen podsjećaju na ponašanje vlasti u Banjaluci kada je umro muftija, Ibrahim Halilović, koji je na kraju sahranjen u dvorisšu Gazi Husrevbegove džamije u Sarajevu.

Nagađanja oko toga da li će doći do sukoba unutar Palestinske oslobodilačke organizacije oko toga ko će na vlasti naslijediti Jasera Arafata nemaju određenije utemeljenje. Na osnovu današnjih razgovora sa više palestinskih kolega iz Gaze saznao sam da je praktično izvršena raspodjela ovlašćenja koje je imao Arafat, bar u najvažnijim sektorima. Aktuelnom premijeru Ahmedu Kureju dodijeljena su neka do ovlašćenja iz oblasti bezbjednosti tako da je on dobio zadatak da razgovora sa predstavnicima esktremnih palestinskih frakcija. I bivši premijer Mahmdu Abas dobio je svoja zaduženja tako da neće doći do takozvanog vakuma vlasti – kažu palestinske kolege, a neki od njih su još ranije kritkovali Arafata zato što je bio prigrabio sve značajnije političke i državne funkcije. Naravno, niko ne može da garantuje da tih sukoba neće biti poslije nekoliko mjeseci. Ono što je sigurno jeste da neće biti formirano kolektivno tijelo upravljanja kako je to bilo u bivšoj Jugoslavijii poslije smrti Josipa Broza Tita, koji je Arafatu bio uzor u svakom pogledu.

Međutim, ostala je upamćena Arafatova poruka rukvodstvu u Sarajevu na početku rata da pristane na podjelu teritorija onako kako jači traže ili će izgubiti narod i teritorije. Nikad nije do kraja objašnjeno šta je time htio konkretno da kaže, a jedan palestinskii kolega mi je rekao danas da poruka sigurno nije bila zlonamjerna već je iskazana na osnovu njegovih nekadašnjih iskustava kada je ostavljan na cjedilu i pored svih obećanja arapskih zemalja da će mu pomoćo-