Političari ne smiju kapitulirati pred financijskim tržištima

Posljednje dvije sedmice financijska tržišta, investicijski fondovi i špekulanti su pokazali ogromnu moć. Smanjeni rejting, krhki kursevi na berzama, problemi plaćanja banaka, klađenja kada je riječ o pojedinim državama Europe – ta eksplozivna mješavina zadržala je dah čitavom svijetu. Političari su najprije bili šokirani. Sada polako reagiraju na zastrašujuće brze promjene kurseva na međunarodnim tržištima. Ono što se dešava je vrlo teško razumjeti. I sami financijski eksperti kažu da se tržišta ponašaju iracionalno, smjenjuju se neodržive glasine. Samo je zahvaljujući skupim ulaganjima Europske centralne banke bilo moguće donekle stabilizirati financijski sektor u Europi. No opasnost za prostor euro-zone ni u kom slučaju nije prošla. Previše nervozna financijska tržišta guše ekonomski rast jer je preduzećima otežano ostvarivanje dobiti, a konzumenti nemaju volju za kupovinom. Oni dakle sijeku granu na kojoj sjede. Riječ je o jednom apsurdnom svijetu. I što sada?

Tržišta zahtijevaju jasne političke signale, ali negoduju zbog jake regulacije kada je riječ o rizičnim poslovanjima kao što je primjerice tzv. prodaja na prazno ili zaustavljanje hazarderskih transakcija. Čini se da je jedini politički signal koji tržišta prihvataju sljedeći: "Mi države i porezne platiše preuzimamo rizik, a vi učesnici na financijskim tržištima se smijete dalje kockati u vašim kazinima, a prihod smijete podijeliti." To tako ne može i ne smije funkcionirati.

Zauzeti jasne pozicije

Merkel, Sarkozy & Co. se moraju držati kursa koji podrazumijeva smanjenje državnih dugova i kojim se jasno i strogo formuliraju pravila monetarne unije. I održavanje kursa je također jedan signal koji se šalje tržištima. Političari ne smiju dozvoliti da budu poneseni ovom bujicom. Trebalo bi poslušati Reinharda Seltena, njemačkog dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju, koji smatra da se problemima na financijskim tržištima još uvijek može upravljati. Ukidanje monetarne unije u svakom slučaju nije opcija jer bi pojedinačno europske zemlje na financijskim tržištima bile još bespomoćnije. Ukoliko ne bi bilo eura onda bi Grčka dugo bila nelikvidna. Ukoliko ne bi bilo eura, onda bi njemačka marka bila toliko jaka i toliko skupa da brojne zemlje u svijetu više ne bi bile u situaciji da uvoze proizvode iz ove zemlje. Ukloniti pojedine zemlje iz euro-zone bila bi možda u financijsko-tehničkom smislu prednost, ali u političkom smislu je to nemoguće provesti.

Dugoročno gledano cilj zemalja EU moraju biti ujednačeni državni budžeti i niska dugovanja. Onaj ko ne mora prodavati državne obveznice ne može ni postati plijen špekulanata. No kao što misli Nobelovac Selten, od toga smo još uvijek daleko. Države su još od antičkih vremena uvijek imale tendenciju da se zadužuju. To sada mora biti promijenjeno. Jasan signal mora glasiti: uspostavljamo kočnicu zaduživanjima u Europi koja će barem otežati nova zaduživanja.

Autor: Bernd Riegert; adaptirala: Zorica Ilić
Odg. urednica: Marina Martinović