Politika i moral

Šef sindikata zaposlenih u uslužnim djelatnostima Ver.di, Frank Bsirske, nedavno je protiv svoje volje postao temom udarnih vijesti medija u Njemačkoj: nakon što je postalo poznato da je kao član nadzornog odbora Lufthanse koristio mogućnost besplatnih letova i tako putovao od Frankfurta do Los Angelesa prvom klasom - ukupna cijena 12 152 eura - u javnosti su se čuli glasni zahtijevi da podnese ostavku. Zanimljivo je pritom da Bsirske nije učinio ništa nedozvoljeno: ta povlastica je legalna i svima poznata. Njemu se, međutim, predbacuje manjak morala.

Dok je veliki grčki filozof Aristoteles ustvrdio da je samo ona politika dobra koja uvažava i moralna načela, jer se samo na taj način doprinosi dobrobiti zajednice, u srednjem vijeku je Nicolo Macchiavelli taj odnos drugačije definirao: po njemu cilj opravdava sredstvo, a budući da je cilj politike moć, moral je zanimljiv samo kao jedan od instrumenata za osvajanje ili obranu moći.

"Adios, amigos!"

U demokratskim društvima sva vlast dolazi od naroda, a političari su samo privremeni delegati koji u ime i u interesu naroda donose neke odluke. Tu moral u politici igra onoliko veliku ulogu koliko je to u pojedinoj zemlji u datom povijesnom trenutku uobičajeno: ono što je recimo u Italiji nedopustivo, u Švedskoj može biti samorazumljivo, ono što je u Njemačkoj još jučer bilo nezamislivo je danas možda upravo poželjno.

Početkom februara 1993. godine je štampa otkrila da je tadašnji bavarski predsjednik vlade, Max Streibel, išao na putovanja u daleke zemlje na trošak različitih privatnih firmi. Mada sam Streibel u tome nije vidio ništa problematično, pritisak javnosti je ga je satjerao u kut. Pred istražnim odborom bavarskog parlamenta on je izjavio: "Imati prijatelje - da li je to kod nas u CSU sramota? I zbog toga ja vam kažem: saludos amigos!"

Nakon ovog govora Streibel je podnijeo ostavku, a njegov slučaj je dobio svoje ime: afera amigo. Tri godine prije toga je već premijer vlade pokrajine Baden-Wirtenberg (Baden Württenberg), Lothar Špet (Lothar Späth) morao napustiti funkciju nakon što je otkriveno da mu je firma SEL platila krstarenje brodom.

Što se može, a što smije?

U novembru 1999. se pod udarom kritike našao tadašnji premijer Donje Saske Gerhard Glogowski zbog prigovora da mu je let u okviru svadbenog putovanja platio konzern TUI: "Načelo da je svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno, koje važi za sve, čini se da ne važi za političare mog ranga, jednako kao ni mogućnost da se branim u redovnom postupku. Ja sam zbog toga predsjedniku parlamenta podnijeo ostavku."

Da za sve ljude ne vrijede ista mjerila sada je ustvrdio i Frank Bsirske: on je priznao da je podcijenio eksplozivnost besplatnog leta i najavio da će naknadno sam platiti karte. Da li je time taj slučaj zaključen - tek će se vidjeti. Konzervativni i liberalni političari su već tražili njegovu ostavku, a čak i politički suborci kritiziraju "nevjerovatan manjak političkog instinkta". Da li bez tog instinkta Bsirske uopće još može voditi tako veliku i značajnu u organizaciju kao što je sindikat zaposlenih u uslužnim djelatnostima, Ver.di?