Položaj žena u Iraku i Afganistanu

Saliha Mehrezad je poslanik u parlamentu u Kabulu. Prema njenim riječima vrijeme vladavine talibana, bilo je najmračnije vrijeme za žene u Afganistanu. Vrijeme kada su bile zatvorene u kuće, kada su morale nositi samo određenu garderobu, i vrijeme kada im je bilo zabranjeno pohađati školu, samo zato što su žene. U međuvremenu se to promijenilo. Takođe i žene u Iraku se žale na gubitak svojih prava za vrijeme vladavine Sadama Huseina.

«Nismo imale pravo da govorimo, nije nam bilo dozvoljeno da putujemo ako nismo u pratnji jednog muškarca. Preživjele smo mnogo ratova. Iračko-iranski rat je trajao osam godina. Za vrijeme tog rata je poginulo više od milion iračana dok je skoro pola miliona ranjeno ili onesposobljeno. Mislim da se oko 500.000 iračana našlo u ratnim zatvorima dok je preko 100.000 vojnika nestalo».

Riječi su Dr. Rajaa Al Khuzai, Predsjednik Nacionalnog ženskog vijeća i član prelazne vlade u Iraku. Pri tome Irak nije bio u rukama religioznih fanatika, nego u rukama okrutne sekularne države i do devedesetih godina su žene bile dobro obrazovane i smjele su biti zaposlene.

U Afganistanu ali i Iraku, ravnopravnost između muškarca i žene su danas propisana novim ustavima. Prava žena u Afganistanu se recimo završavaju tamo gdje počinje da važi šerijat koji je više rangiran. U Iraku su prava žena samo na papiru. Organizacija za ljudska prava pod nazivom «Organizacija za prava žena u Iraku» oštro kritikuje to što se ustav u Iraku zasniva na sonovnim temeljima Šerijata i Islamskog prava, što znači da nije ni na vidiku ravnopravnost spolova.

Dr. Edith Schlaffer, osnivač i predsjednik austrijske nevladine organizacije «Žene bez granica», žene i u Afganistanu i u Iraku vidi u defanzivi posebno kada se miješaju u političko formiranje svoje zemlje. Kada bi žene bile više zastupljenije, obje ove zemje bi dosta brže bilježile bolje rezultate:

«O iritirajućoj muškosti se ne radi samo u Afganistanu i Iraku, nego u cijelom svijetu. Jedna međunarodna studija je pokazala da su žene manje korumpirane. Zašto? Zato što one istinski ne rade za sebe nego za društvo. Žene su usko vezane za djecu i rođake. Muškarci su sasvim drugačiji. Za razliku od njih, žene imaju taj drugačiji odnos koji se osvrće na dobrobit društva».

Veliki broj nastavnika i profesora napušta Irak. Irak skoro svakodnevno napušta 3.000 Iračana jer žene izvan Iraka sačekati da se sigurnosna situacija poboljša. Ponovna izgradnja dali u Iraku ili Afganistanu, pod hitno treba ženska lica, kaže predsjednica «Žena bez granica» Edith Schlaffer, a sve za dobrobit ljudi. Ona kaže da ono kako se sada radi ne ide prilog običnim ljudima, Novac odlazi u međunarodne konecrne, od čega ne profitiraju pogođene zemlje. Schklafferova još navodi da:

«Živimo u vremenu uzdrmanim ratom i prvi čovjek super sile je sada rekao da to ne funkcioniše. Bombe nisu odgovor na konflikte. Moramo primijeniti sasvim drugačija sredstva».