Pomoć za afganistanske izbjeglice

Medju brojne probleme u okviru obnove i daljeg razvoja Afghanistana svakako spadaju i oni koji se odnose na stotine hiljada izbjeglica u ovoj zemlji, koje traže svoja prebivališta u unutrašnjosti Afghanistana ili su iz susjednih država, kao što je naprimjer Iran protjerane. Njemački vojnici i u takvim situacijama čine ono što mogu, kako bi poboljšali život ovih ljudi te doprinijeli stabilizaciji Afghanistana.

Pred vratima Kabula na sjeveru Afghanistana se nalazi polu-pustinjsko područje u kojem uglavnom žive afganistanske izbjeglice. One tu nisu došle dobrovoljno već su protjerane iz Pakistana ili iz Irana. Njihov broj se neprestano povećava. Major Peter Schiller iz medjunarodnih ISAF-ovih trupa u Afghanistanu o tome kaže:

"Mi trenutno govorimo o broju onih koji dolaze iz Irana. Njih ima oko 92O hiljada. To je dakle jedan ogroman broj i kada bi oni naravno došli u privrednu zonu Kabula ili u provinciju Kabul, tada bi smo ovdje imali velike probleme".

Za takve situacije njemačke vojske u njenim misijama u inostranstvu, nadležan je ”CIMIC”. To je skraćeno ime ove organizacije pri Bundeswehru za ”Civilno-vojnu kooperaciju”. Ona je u Afghanistanu poduzela preko 6 stotina projekata takve vrste, od izgradnje ulica do obnove škola i to novcem kojeg osigurava njemačka država, zatim od strane različitih sponzora te donatora. ”CIMIC” se trenutno brine za to da afganistanske izbjeglice iznova dobiju krov nad glavom. Major Peter Schiller kaže da takvi i slični projekti drugih zemalja u okolini Kabula, imaju za cilj:

”...da na sjeveru, posebno duž puta New Bagram Road pronadju oko 1OO hiljada mjesta, zatim skloništa i odgovarajućih izbjegličkih naselja kao predgradje grada Kabula”.

Vožnja oklopnim vozilom u prvacu puta New Bagram. Žuti pijesak koji se nakon prolaska vozila podiže u visinu i do nekoliko metara. Ovdje žive izbjeglice. Vozilo prolazi pored groblja olupina ruskih tenkova. Ima ih na stotine, uništenih, zapaljenih...Nedaleko od toga mjesta, nomadi sa svojim ovcama....Kapetan Lojek kaže, da je to takozvano ”Uxo-područje”:

”To znači ”neeksplodirana ordinacija”, dakle područja sa municijom, minama, granatama. Problem je ako čovjek nekontrolirano tu prolazi, može se desiti da nagazi sa svojom nogom a to je veoma nepraktično”.

Zato se uvijek govori "Idi samo utabanim putem"...

”CIMIC” organizacija pri njemačkoj vojsci Bundeswehru za saradnju sa civilnim partnerima, to u ovom slučaju znači: popravka ulica, izgradnja škola, opskrba vodom i to tamo gdje humanitarne organizacije ne mogu da pridju.

Povratak u Kabul. Ne idemo ulicom u kojoj je prije nekoliko dana atentator samoubica aktivirao eksplozivnu napravu. Štabni kaplar Mallberg iz njemačkog grada Suhla u Thüringenu kaže:

”Ja sam već za to da je čovjek i dalje tu pri obnovi, i vidi se da se tu napreduje".

Major Schiller iz "CIMIC-a" je uvjeren da Afganistanci računaju na njemačku pomoć:

”Dakle tu se mora sasvim jasno reći: 9O odsto njih je sa sigurnošću za nas. Oni kažu: ”Mi trebamo Nijemce”. I moram reći da smo mi tu kako bi pomogli, pogurali obnovu zemlje i zato treba da tu i ostanemo".