Pomoću fudbala do bolje budućnosti

Zvuk djevojčica koje igraju nogomet i aplaudiraju pri postizanju golova, nije nešto što se često može čuti u ruralnim predjelima Kenije. No u oblasti Kilifi, sjeverno od grada Mombasa, opisana situacija postala je svakodnevica. Naime, u ovoj regiji čak 3.000 djevojaka aktivno se bavi fudbalom.

Danas na prašnjavom terenu sela Sokoke zatičemo 22 djevojke, odjevene u plave ili crvene dresove, kako održavaju trening. Mnoge od njih su bose. Ali uprkos silnoj vrućini, djevojke su neprekidno u pokretu. No, ove mlade nogometašice uče mnogo više od driblanja, šutiranja ili postizanja golova, one kroz bavljenje fudbalom uče da misle na drugačiji način, način koji nije uobičajen za mlade žene iz ovog dijela svijeta.

„Radi se o tome da tinejdžerke trebaju sebi predočiti neke životne ciljeve, donijeti vlastite odluke, naročito kada je riječ o seksualnosti“, objašnjava nam Margaret Belewa, rukovodilac programa „Premjestimo stative“. „U većini slučajeva važne životne odluke za njih donose roditelji ili kasnije muževi. Mi im želimo pomoći kako bi uzele život u svoje ruke.“

Prilika za bolji život

Belewa je i sama odrasla u ovoj regiji gdje je život sve osim lagodan. Vode ima vrlo malo, a mnoge porodice nemaju dovoljno da jedu. Uz to djeca obično moraju prevaliti dug put kako bi stigla do škola.

Čak ukoliko su roditelji u stanju da finansiraju srednjoškolsko obrazovanje, obično ima dovoljno novca za školarinu samo jednog djeteta, a djevojke u većini slučajeva ispaštaju, jer su u Keniji obično muška djeca i dalje na prvom mjestu, pa se njima i obezbijedi dalje obrazovanje. Statistike pokazuju da samo jedna od pet djevojaka sa tih područja ima priliku da stekne srednjoškolsko obrazovanje.

„Pomjerimo stative“ pokušava promijeniti situaciju u ruralnim predjelima Kenije, a na primjeru Lydije Kasine se vidi da često u tome i uspiju. Ova samouvjerena i dobro obrazovana mlada djevojka, danas i sama dio projektnog tima, tvrdi da bi imala potpuno drugačiji život bez ovog programa. Ona je počela sa učešćem u fudbalskom projektu prije nekoliko godina, a danas joj članovi „Pomjerimo stative“ pomažu i sa finansiranjem svog studija.

„Da nisam učestvovala u „Pomjerimo stative“ danas bih vjerovatno bila u braku i imala već nekoliko djece“, kaže Kasina. „ Ali sada sam mnogo obrazovanija i izdržavam sebe i svoju porodicu.“

Kasina je danas angažovana u koordinaciji programa zdravstvene edukacije, koji prvenstveno radi na podučavanju tinejdžerki o sopstvenim tijelima i seksualnim odnosima, što je jedan od osnovnih zadataka cjelokupnog programa. Naime, djevojke ovdje često zatrudne dok još idu u školu, a broj infekcija HIV-virusom gotovo je duplo veći nego kod dječaka iste starosne dobi.

Mi i naša tijela

Na igralištu u Sokokeu zatičemo preko trideset djevojaka kako razdragano plešu i pjevaju. Ono što vidimo međutim nije samo zabava, kroz igru djevojčice na ovom času uče nešto više o menstruaciji.

Pjesma govori o tome kako mlada djevojka treba da priča sa majkom o svome tijelu i pri tome ima povjerenja u nju što je za ove djevojke potpuno novo iskustvo. Samo dok su u grupi djevojke se sasvim otvoreno i bez stida usuđuju razgovarati o takvim temama.

Pored učenja o vlastitom tijelu, djevojkama se nastoji prenijeti znanje kako da postanu vođe u budućnosti - nešto što većina njih mora učiti sasvim od početka, jer u Keniji žene vrlo rijetko preuzimaju ulogu vođe u bilo kojem pogledu, većina gradonačelnika ili državnih političara su muškarci. Stoga je ogromni izazov naučiti djevojke da promijene percepciju o sebi u svijetu gdje potpuno dominiraju muškarci.

„Pomjerimo stative“ za krajnji cilj ima promijeniti kenijsko društvo, što je ujedno i razlog za ime projekta. „Svi pitaju: Zašto „Pomjerimo stative“?“, priča Belewa. „Ali u ovom slučaju se radi o društvenim stativama i o tome kako možemo doprinijeti da tinejdžerke u Kilifiju jednoga dana imaju isti status kao sve njihove vršnjakinje u sviejtu.“

Projekat je danas poznat i priznat daleko izvan granica Kilifija i cijele Kenije, pa je organizacija nedavno čak dobila poziva za učešće u programu „Fudbal za nadu“, koji jednom godišnje provodi svjetska fudbalska asocijacija FIFA kako bi podržala projekte namijenjene za razvoj i obrazovanje mladih ljudi. U sklopu toga više od trideset timova sastavljenih od igrača do 18 godina dobilo je priliku otputovati u Južnoafričku Republiku za vrijeme održavanja Svjetskog prvenstva u nogometu. „Pomjerimo stative“ jedan je od njih.

17-godišnja Sarah je dio ekipe, a već ima i prilično konkretne planove za svoj život poslije povratka u domovinu. Namjerava završiti školovanje, pa potom postati reporterka, kako bi svoje znanje mogla prenijeti i drugim ljudima u Keniji. Jer, kako tvrdi, dosta je ljudi u Keniji koji jednostavno ne shvataju da žene trebaju biti ravnopravne sa muškarcima.

Prevazići prepreke

Članovi projektnog tima i sami su svjesni da je dug i trnovit put do cilja da žene budu tretirane ravnopravno sa muškarcima u Keniji, no isto tako, tvrde, su navikli na prevazilaženje prepreka. Na početku, objašnjava Kasnia, roditelje su morali nagovarati da uopće dopuste kćerkama igranje fudbala, jer su mnogi od njih bili zabrinuti činjenicom da će njihova djeca nositi kratke hlače i time ogoliti svoja bedra. No stvari su se srećom promijenile.

„Ove godine smo na primjer imali oca koji je sam od sebe doveo kćerku, jer želi da se ona pridruži našoj organizaciji i bude uključena u sve aktivnosti koje radimo“, kaže ona.

Kada su počinjali svega 120 djevojaka je igralo nogomet u Kilifiju. Danas ih već ima preko 3.000 i postoji čak 27 terena. Međutim Margaret Belewa želi više – namjerava uključiti još znatno veći broj mladih žena kako bi i promjene u društvu bile što opipljivije.

„Trenutno je naše polje djelovanja ograničeno na relativno malo područje, ali uvjereni smo da će se učinci osjetiti u cijeloj državi, jer ja zaista mogu zamisliti naše djevojke iz Kilifija na nekim vodećim pozicijama jednoga dana“, s ponosom nastavlja Belewa. „To će biti trenutak koji ćemo svi slaviti.“

Autori: Julia Kuckelkorn i Josephat Kioko / Azra Avdagić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić