Poplave u Obrenovcu - zaboravljena priča?

Oko 10.000 kuća i hiljade stanova u Obrenovcu i dalje se suše i zvrje prazni. Od njih su ostali samo goli zidovi, negdje nema ni stolarije. Obrenovčani su već izbacili sav namještaj iz kuća i ruše zidove, kako bi se kuće brže sušile. Mnogi već počinju da razmišljaju o majstorima, ali nemaju novca i čekaju na pomoć od države, kako bi barem nešto počeli da rade.

„Nemam osnovne uslove za život. Sve mi je uništeno. Tapkamo u mjestu, jer nemamo uslova da opremimo svoje kuće, ne dobijamo ni minimalnu materijalnu pomoć“, priča za DW Kristina Šustić, studentkinja iz Obrenovca. „Kako vrijeme odmiče, sve što se dijeli ljudima koji su ugroženi izgleda smiješno i jadno. Crveni krst još uvijek radi na jednom punktu, ali već peti dan daje paštetu i neku smrdljivu ribu. Mi jesmo izgubili sve, ali nismo marginalizovane grupe, a izgleda kao da nas bacaju pod noge.“

Prve isplate za desetak dana

Za poslove u vezi sa saniranjem štete zadužena je Kancelarija za pomoć i obnovu poplavljenih područja, navodi se u Zakonu o otklanjanju posljedica poplava, usvojenom u petak, 18. jula, u Skupštini Srbije. Njime je obuhvaćeno 47 gradova i opština koji su pogođeni poplavama, a direktor kancelarije Marko Blagojević za DW kaže da se nakon usvajanja ovog zakona, očekuje još usvajanje Državnog plana obnove i da će odmah potom početi i prve isplate materijalne pomoći. „Ukoliko sve bude po planu, već za desetak dana ćemo krenuti s isplatom ljudima čije su kuće oštećene, odakle bi oni trebalo da povrate novac koji su uložili u obnovu ili da iz tog novca finansiraju obnovu kuća“, kaže Blagojević.

Međutim, Aleksandra Đerić, aktivistkinja iz Obrenovca, ne vjeruje da će novac stići u obećanom roku. „Rekli su da će do 1. avgusta novac biti isplaćen, ali sumnjam, jer administracija funkcioniše jako loše sve ovo vrijeme. Oni nemaju ni spiskove, ni brojeve žiro računa. Voljela bih da vidim da se nešto pozitivno desi, ali sumnjam u to", kaže Đerić.

Blagojević potvrđuje da je bilo kašnjenja u dostavljanju obavještenja o tome koliko je bilo oštećenih domova u svakoj od kategorija štete, ali dodaje da sad već postoji okvir koji im omogućava da planiraju naredne korake. „Međutim, mi i dalje računamo na saradnju opština. Oni će morati da dostavljaju rješenja za materijalnu pomoć u novcu, od čega zavisi dinamika isplaćivanja. Kako opštine budu dostavljale rješenja, tako ćemo mi vršiti isplate.“

Novi krediti

Na međunarodnoj donatorskoj konferenciji u Parizu za Srbiju prikupljeno je 115 miliona evra direktnih donacija i oko 880 milona evra pozajmica. Na računu Vlade Republike Srbije za pomoć i obnovu nakon poplava nalazi se oko 30 miliona evra, od čega 1,5 milion od SMS poruka na broj 1003, a Blagojević kaže da će uskoro aplicirati i za sumu od preko 40 miliona evra iz fonda solidarnosti Evropske unije. „Međutim, to sve neće biti dovoljno da pokrije ono što su naše potrebe, pa ćemo vjerovatno morati da uzmemo i neke kreditne aranžmane. Najvažnije je da budemo sigurni da svaki dinar odlazi tamo gdje je napotrebniji. To znači da moramo da znamo kome je novac najpotrebniji, a nakon što se kuće izgrade, i kome je poimence ta pomoć otišla, jer govorimo o više hiljada ljudi koji će biti korisnici te pomoći. I svako će imati priliku da se i sam u to uvjeri.“

On kaže da će u cilju obezbjeđivanja transparentnosti Skupština Srbije uskoro usvojiti i zakon o javnim nabavkama, koji će omogućiti da se nabavke završavaju u kraćim rokovima, jer je brzina u ovom slučaju jedan od dva najvažnija principa, ali tvrdi da se ništa neće raditi prebrzo na uštrb transparentnosti.

Ključ u ruke

U kasarni u Obrenovcu i dalje je smješteno preko 500 raseljenih lica, a očekuje se da pristigne još nekoliko desetina ljudi koji se nalaze po cijeloj Srbiji, a koji su u poplavama izgubili krov nad glavom. Marko Blagojević kaže da je rješavanje njihovog stambenog pitanja prioritet i tvrdi da će već u narednih nekoliko nedjelja početi izgradnja preko 200 domova za one koji su ostali bez krova nad glavom, po sistemu „ključ u ruke“. Sljedeća na listi prioriteta je obnova oštećenih kuća, a potom na red dolaze energetika i infrastruktura.

A dok obnova ne uzme maha, Obrenovčani se snalaze. Pojedini imaju šatore, pa žive u dvorištima, neko živi na spratu dok se prizemlje suši, a pojedini žive u prihvatnim centrima, iznajmljenim stanovima ili kod prijatelja, ali su svjesni da su to sve privremena rješenja i očekuju da se na jesen vrate u svoje domove.

„Moja mama je kod prijateljice, a ja kod kume, ne možemo da budemo zajedno, jer nemamo nikoga ko može obje da nas primi“, priča Kristina Šustić. „Ona je nezaposlena i bolesna, a ja radim u kasarni i moram da učim. Sve što želim jeste da sa mamom ponovo prespavam u svom stanu, ili barem u onome što je od njega ostalo.“

Državni zvaničnici su još u maju najavili da će Tužilaštvo pokrenuti postupak preispitivanja odgovornosti za katastrofalne posljedice poplava, ali u Tužilaštvu ovih dana nisu bili dostupni da potvrde da je ovo pitanje zaista i otvoreno.