1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Portret Fatiha Akina

Jörg Taszman2. juni 2007

Njemačko-turski filmski reditelj

https://p.dw.com/p/AnN9
Fatih AkinFoto: AP

Nakon Toma Tykwera, nedavno se prikazivao njegov ”Parfem”, Fatih Akin je na medjunarodnom planu jedan od najpoznatijih njemačkih reditelja. Veliki uspjeh je doživio 2OO4. sa svojim filmom pod imenom ”Protiv zida” sa kojim je trijumfirao kako na filmskom festivalu u Berlinu tako i kod dodjele ”Evropske filmske nagrade” u Barceloni, gdje je takodjer dobio ovo visoko priznanje za najbolji film. Godinu nakon toga bio je član žirija u Kanu da bi 2OO7. sa njemačkom-turskom dramom ”Na drugoj strani” prvi put bio u konkurenciji da osvoji ”Zlatnu palmu".

Fatih Akin je odrastao u Njemačkoj, kao dijete turskih roditelja. U svom prvom igranom filmu ”Kratko i bezbolno”, ispričao je priču o trojici mladih prijatelja koji traže sreću u ljubavi, premoći te u bogastvu. Drugi film pod naslovom ”U Julu” takodjer govori o dvojici mladih prijatelja, Danielu i Juli, koji se tek nakon puta od više hiljada kilometara izmedju Njemačke i Turske, susreću. O tome filmu Fatih Akin kaže:

"To je tako, da ja jako dobro poznajem štreku od Hamburga do Istanbula, jer sam tim putem išao svake godine sa mojim roditeljima, ranije za vrijeme ljetnih ferija. To bi obično bivao mjesec Juli, kada bi se sjedalo u prenatrpani auto, pravu – kako se po klišeu govorilo "tursku bombu" – Ford Transit sa ogradom za stvari na krovu. Od tada jako dobro poznajem taj put. Za mene je kao dijete to bilo nešto nevjerovatno, nešto veliko, uvijek neka avantura. Odmor je za mene bio sekundaran. U prvom planu je bio put. Kao mladić, kasnije, uvijek sam smatrao da je to bilo "cool" tako da sam govorio da bih rado napravio film o tom putovanju. To je možda najveći biografski aspekt u toj cijeloj stvari".

Fatih Akin je zatim snimio film ”Solino” koji govori o italijanskim ”gastarbeiterima” ovdje u Njemačkoj, u Ruhrskoj oblasti. To prvi put nije bio njegov scenario. No ”Solino” nije bio tako orginalan...

Uslijedio je film pod naslovom "Protiv zida". Evo jedne scene iz tog filma:

”Ako želite da završite vaš život, onda okončajte vaš život. Ali za to ne morate umrijeti. Okončajte vaš život ovdje i idite. Uradite da to ima smisla. Učinite nešto. Idite u Afriku, pomozite ljudima. Poznajete li grupu ”The The”, ”Der der, die die, das, das ? – Molim ? – Tu postoji jedna pjesma ”If you can’t change the world, change your world". Da vam donesem ploču ? – Već je imam. Smijem li vam jednom reći gospodine doktore. Pun vam je kufer svega"...

“Protiv zida” je bio jedan od najljepših njemačkih filmova tokom posljednjih nekoliko godina. Neobična ljubavna priča, puna boli, sumnje, nasilja i puna humora. Sa ovim filmom Fatih Akin je dobio “Zlatnog medvjeda” na Berlinaleu. Nakon tog uspjeha investirao je još – kako kaže - “malo snage” u muzički film pod naslovom “Crossing the bridge – The Sound of Istanbul”. Na pitanje da li je muzikom mogao nešto promjeniti, odgovorio je:

“Smatram da je šteta da je to na brzinu uradjeno. To je takodjer i vječna svadja sa mojim starim prijateljima, koji o tome o čemu se u filmu govori da se svijet muzikom može promjeniti, misle, da to je već 2O-3O godina tako, isjecite to. Ja kažem obrnuto, da je to možda naivno ali ja vjerujem u to”.

I upravo zbog toga što je Fatih Akin ostao naivan u pozitivnom smisli te riječi, to govori o tome da je on spreman da se zapita i promjeni vlastite misli. On će tako ostati filmski reditelj sa čijim će ostvarenjima publika iznova biti iznenadjena i od koga se i ubuduće može puno toga očekivati.