1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Portret Joschke Fischera

Julia Bernstorf26. juni 2006

Od nekog ko je ilegalno živio u zaposjednutim kućama do ministra vanjskih poslova. Joschka Fischer je bio prvi njemački vice-kancelar, te ministar vanjskih poslova sa zelenom partijskom knjižicom. Danas, kada je stranka «Zelenih» najmanja opoziciona partija u Njemačkoj, Fischer se oprašta od politike. On je, naime, već prethodno interno najavio, da će do kraja ljetne, parlamentarne pauze, okončati svoj mandat u njemačkom parlamentu. Očekuje se da će se Fischer 27. juna oprostiti od kluba zastupnika u Bundestagu. Fischerov portret je pripremila Julia Bernstorf.

https://p.dw.com/p/AUqk
Joschka Fischer
Joschka FischerFoto: AP

Već mnogo ranije prije nego će Joschka Fischer postati prvi njemački ministar vanjskih poslova iz redova «Zelenih», on je važna figura u njemačkoj politici koja je već od početka zbog njegove biografije osporavana. Nakon desetog razreda u gimnaziji, Fischer napušta školu i 68-e godine se angažira u tadašnjem studentskom pokretu. Fischer tada ne drži samo žestoke govore, nego takodjer postaje i član militantne grupe pod imenom «Revolucionarna borba», zatim sudjeluje u studentskim demonstracijama, uličnim sukobima te ilegalno živi u zaposjednutim kućama. On će ovako kasnije opisati ta vremena:

«Bilo je to vrijeme protesta protiv rata u Vijetnamu, vrijeme pucnjave na Rudi-ija Dutschke-a, vrijeme praznih kuća.Bilo je to vrijeme kada se mislilo da se silom, koju je čovjek sam iskusio, može napasti sila.I upravo to je bio pogrešan zaključak».

Joschka Fischer se na kraju okrenuo ka politici. Pristupio je tada, novo-osnovanoj partiji «Zelenih», partiji koja želi da postigne ekološke i socijalne promjene u zemlji. Fischer je odmah po učlanjenju dao svoj vlastiti ton ovoj stranci. Kao član «Zelenih» je postao prvi ministar i preuzeo je ministarstvo za okoliš u njemačkoj saveznoj zemlji Hessen. Nakon saveznih izbora 1998-e, «Zeleni» su dobili veliku šansu: Naime njemački kancelar Helmut Kohl, nakon 16-sto-godišnjeg mandata ne biva više biran na ovu funkciju. Socijaldemokrati, SPD-e su spremni na koaliciju sa «Zelenim». Fischer postaje prvi vizekancelar, te njemački ministar vanjskih poslova iz redova «Zelenih» uopšte. U svom prvom nastupu u Ujedinjenim Narodima ne zalaže se toliko da Njemačka dobije stalno mjesto u Vijeću sigurnosti, nego više za interese Ujedinjenih Naroda. Uslijedio je i prvi test na kojem je Fischer trebao da opravda očekivanja mnogih. Na Balkanu se naime zaoštravao sukob na Kosovu. NATO-savez je tada odlučio da započne vojnu, vazdušnu ofanzivu. Bilo je to samo pitanje vremena kada će se njemačka vojska nakon ponovnog ujedinjenja ove zemlje, uključiti u jednu takvu operaciju. I upravo je crveno-zelena vlada bila ta koja je donijela takvu odluku. Za Fischera nije bilo alternative, mada je u redovima njegove stranke bilo onih koji su se protivili takvim vojnim opcijama.No Fischer ih je ubijedio u neophodnost takvog poteza:

«Kako bi se to zvalo sa tačke gledišta «Očuvanja mira», ako medjunarodna zajednica ne bi izvršila pritisak? Mi bi smo u najboljem slučaju upali u situaciju kao u Bosni, u najboljem slučaju. U najgorem, u jedan veliki rat. I problem ipak nije samo humanitarna katastrofa, bez obzira kako je ona loša. Problem je politika Miloševića, i ja kažem, ne srpskog naroda nego politika Miloševića – iz koje proizilazi trajna ratna opasnost u Evropi, a takvu ratnu opasnost, mi ne možemo akceptirati. To je odlučujuća tačka».

Nekadašnji pacifista je prepoznao, da je rat ponekad posljednje političko sredstvo. I mada Fischer nije bio neko ko je podržavao ratove, on je ipak dao svoj glas i za druge misije poput one u Afghanistanu. U Njemačkoj svojedobno, gotovo da nije bila nikakva tajna, da je Fischer na početku želio da bude opunomoćenik Evropske unije za vanjska pitanja.No ovu funkciju je dobio Javier Solana. Fischer je s druge strane kod kuće ovdje u Njemačkoj u to vrijeme upao u prvu i do tada svoju najtežu krizu: Naime, u njemačkim bulevarskim novinama su objavljene slike Joshcke Fischera, kao mladog uličnog borca tokom sadamdesetih godina. Fischer se tada nije ustručavao, niti je lagao, nego je rekao:

«Ja sam objasnio moju ulogu, dakle ulogu militantne osobe koja je ilegalno zivjela po kućama koje smo zaposjedali, te nekog ko je pripadao jednom revolucionarnom pokretu koji je rušio ovu državu i njen tadašnji ustavni poredak. To je dio moje biografije».

Nakon svega, prije proteklih saveznih izbora, frontman «Zelenih» polako posrće a s njime i njegova stranka. Više se ne mora tražiti odgovor na pitanje, da li su «Zeleni» zapravo ovisni od svog vodećeg predstavnika. Jer nakon pomenutih, prijevremenih saveznih izbora 2OO5-te, «Zeleni» postaju najmanja opoziciona stranka u Njemačkoj. A to je vrijeme za Fischera da krene novim putevima: On naime planira da nastavi svoju karijeru kao profesor.Nekadašnji ulični borac, koji čak nije ni maturirao i nikad nije završio nikakav studij, na jesen će nastupiti kao gostujući profesor, na američkom elitnom univerzitetu Princeton.