Posjeta Merkelove- napredak u bliskoistočnom konfliktu

Postalo je neprijatno za izraelskog premijera Ehuda Olmerta: prvo masivna kritika u sopstvenom narodu kada je riječ o besmislenom i neuspješnom ratu protiv libanskog Hesbolaha, prošlog ljeta, a onda sporazum izmedju Hamasa i Fataha oko zajedničke koalicije nacionalnog jedinstva i kao posljedica popuštanje zapadnih zemalja prema vladi sa Hamasom na čelu. A sada još i ovo: Arapska liga je ponovo ponudila na susretu u saudijskom Rijadu da sa Iztraelom da ostvari mir i da napusti područja koja je osvojila 1967.godine, te da dozvoli povratak palestinskih izbjeglica. Kada je ovo prije 5 godina prvi put bilo predloženo – Jerusalem je to odbio, istakavši da uslovi za to još nisu prihvatljivi. Danas Olmert sebi ne može da dopusti takve reakcije. To je američka ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice već ranije jasno stavila do znanja i to mora i izraelski premijer osjetiti u kontaktu sa Evropljanima. I sad mu je bilo pogodno da se kancelarkina posjeta iskoristi za protuinicijativu. Kada Olmert izrazi spremnost na mirovnu konferenciju sa arapskim vodjstvom, onda je to više « dobra gesta nakon prljave igre protivnika», nego stvarno ponudjena ruka u pravcu mira na bliskom Istoku. Jer izraelska vlada je odmah dodala da se naravno radi samo umjerenom vodjstvu suparničke strane i da naravno i dalje postoji izraelska suzdržanost naspram ponude Rijada.

I zaista: Izrael i dalje odbija da napusti prostore okupirane 1967, pogotovo Istočni Jerusalem. Isto tako on odbija da dozvoli povratak izbjeglih 1948 u Izraelske oblasti. Što se povratka na linije iz 1967 tiče, Izrael je svojim stavom u jasnoj suprotnosti sa medjunarodnim nastojanjima, naime da se palestinska država formira na području koje je okupirano u šestodnevnom ratu. Sto se tiče nedozvoljavanja povratka u Izrael, jasna je pozadina: ako bude postojala palestinska drzava pored Izraela, onda bi i izbjeglice trebalo vratiti u tu državu a ne u Izrael odakle su protjerani 1948. Arapska liga medjutim neće tu praviti neke razlike. Za nju je mirovna ponuda Izraelu revolucionarna dovoljno da se o tome ne pregovara. Zato Olmertova ponuda nije ozubiljna, - do mirovne konferencije naime neće ni doći. To premijer dobro zna. Inače ne bi spomenuo da je spreman da pregovara samo sa umjerenim članovima vlade. Nije umjetnost pridobiti umjerene, već radikalne koji neće s Olmertom kako ni on neće s njima da pregovara – a to je ništa drugo do ključ neuspjeha.