Potpisnici Global Compacta izbjegavaju provesti ono na šta su se obavezali

Ideja bivšeg generalnog sekretara UN-a Kofija Anana dobro je zamišljena: Pozoveš za jedan sto predstavnike svih kompanija, postigneš saglasnost oko skupa etičkih pravila i tako smanjiš zabrinutost ljudi zbog globalizacije. 3.000 firmi je dobrovoljno potpisalo pravila u kojima između ostalog stoji da se firme protive iskorištavanju dječjeg rada, prisustvu korupcije i zagađivanju okoline. To je bilo 1999 godine. 2007 godine trenutak istine: 50 posto potpisnika nije uvelo pravila po pitanju rada djece. Samo 38 odsto šefova je provjeravalo da li se dobavljači drže pravila o radničkim standardima. Za Danijela Mittlera isped Green Peacea problem Global Compacta je da je to pitanje dobre volje potpisnika.

"Global Compact ne primjenjuje vlastite standarde i ne kontroliše ih na razuman način. A ako na primjer neka firma, poput njemačke energetske kompanije RWE, dođe u Ženevu kako bi se prezentovala kao zaštitnik okoline, time što će dobrovoljno potpisati ugovor, onda je to smiješno u pogledu činjenice da to isto preduzeće nastavlja graditi nove termoelektrane".

Osim toga, svake godine neka od firmi potpisnica ugovora bude izbačena s liste. Ali samo ako izvještaje o svom djelovanju prekasno ili uopšte ne predaju. Njih se ipak kako izgleda ne izbacuje definiftivno s liste, ako rade protiv 10 osnovnih pravila, poput antikorupcionih pravila. Drugačije bi bilo teško objasniti zašto se firme poput Siemensa ili Vokswagena idalje nalaze na listi. Korupcija ovdje, seksualna afera ondje... Prisustvo te dvije firme na 2 skupu Global Compact u Ženevi za šefa inicijative Georga Kella ne predstavlja nikakav problem.

"Mislim da nema savršene firme koja za sebe može tvrditi da stalno radi sve ispravno. To ne postoji. Ako se prave greške, radi se o tome da se nađu pravilni zaključci i da se izvuku pouke iz tih grešaka".

Siemens i Volkswagen su ohrabreni da se više angažuju u borbi protiv korupcije, kaže Kell. Više od toga direktor Global Compact ne može. On nema nikakvu stvarnu moć niti mogućnost da uvede neke sankcije. Ali, kroz ovu inicijativu u pitanju je ugled UN-a, kaže Daniel Mittler ispred Green Peacea.

"UN postoje kako bi se uspostavili međunarodni standardi i da se ti standardi poštuju. Recimo, da bi se spasila klima potrebno je do 2050 godine redukovati ispuštanje štetnih gasova za 50 odsto u odnosu na 1990 godinu. UN nije tu da bi organizovalo zabavna putovanja za šefove velikih firmi i ugodna ćaskanja za stolom".