Potrebni dugoročni koncepti

Prije nedjeljudana je nakon procesa za takozvano ubistvo za očuvanje časti, u Njemačkoj pokrenuta burna diskuslja. U ovom procesu je naime jedan Turčin koji je ubio svoju sestru da bi očuvao obraz familije, dobio kaznu zatvora od 9 godina. Rečeno je da on nije htio da prihvati način života zapadnjaka. Sada se diskusija vodi o tome da li ovaj čovjek ima pravo ostanka u Njemačkoj i kome će pripasti dijete čija je majka ubijena. Porodica, zbog čije časti je mlada majka ubijena, sada naime zahtijeva starateljstvo nad siročetom. Debata prijeti da skrene u populizam.

Postojala je nada da je u Njemačkoj bila pokrenuta opširna debata o itnegraciji stranca. Ova debata poprenuta je planovima za takozvane testove za strance koji žele njemačko državljanostvo. Iako neke pojedinosti, neka pitanja iz ovog testa nisu baš fer, ipak je osnovna zamisao bila u redu: šta bi trebalo o Njemačkoj da zna stranac koji postaje njemački drzavljanin i kako prozreti da li taj stranac namjerava da poštuje vrijednosti i običaje ove zemlje.

Debata je produbljena nakon poziva u pomoć, koji se začuo iz jedne berlinske škole gdje učitelji nisu mogli da izadju na kraj sa nasiljem učenika- djece stranaca. Migranti koji žive takoreći u getu- ispostavili su se kao problematični članovi ovog društva. U pojedinim četvrtima dosta toga ne ide onako kako bi trebalo i važe drugacija pravila nego u većini njemačkog društva. Pokrenuta je i debata o tome kako poboljšati integraciju i šanse stranaca na tržištu rada. Ali ovoj debati prijeti opasnost od neuspjeha. Ovaj put je povod osuda ubice Hatune Sürücü, koja je živjela životom zapadnjaka, čemu se porodica protivila. Ona je radila, i sama izdrzavala i odgajala svog sina. Nju je ubio brat da bi sačuvao čast porodice. Sada njena porodica traži pravo na starateljstvo nad njenim sinom, i pored toga što je državni tužilac ubijedjen da su ovo ubistvo planirali i neki drugi članovi porodice koji nisu osudjeni jer nije bilo dokaza.

Naravno, ovakvi slučajevi, koji nisu rijetkost u odredjenim društvenim slojevima, po misljenju stručnjaka spadaju u debatu o integraciji. Pa ipak, preuranjene izjave mnogih političara, kao što je protjerivanje iz zemlje cijele porodice- ili njihove izjave za medije o pravu na starateljstvo za sina ubijne turkinje, ne idu u prilog integracionoj politici. Ovdje se radi više o populizmu nego o političkoj mudrosti.

Debata o pravu na starateljstvo je izgleda potpuno nepotrebna. Po njemačkim zakonima o porodici, dobrobit djeteta ima apsolutnu prednost. Niko ne može pomisliti da će sud dodijeliti dijete familiji iz koje potiče ubica njene majke. Uprkos tome, mnogi političari sada odgovaraju na provokacije porodice Sürücü i javno govore protiv nečega što svakako ne smije da se dogodi. Jer, i zahtjevi da se članovima ove porodice uskrati pravo na boravak u Njemačkoj je populizam. U Njemačkoj pravno nije moguće da se cijela porodica protjera zato što je jedan ili više njenih članova osudjeno pred sudom.

Takozvana ubistva za očuvanje časti i prisilna udaja moraju biti zakonom strogo zabranjeni, tu nema sumnje. Ali trenutna debata budi utisak da su ti problemi reprezentativni za većinu migranata i da država sada mora jače da se založi da bi postigla integraciono-politički uspjeh. To je pogrešno. Takvim parolama političari samo ostaju duže u sjećanju birača, ali to ne pomaže integracionom konceptu. A ono sto je sada neophodno su upravo dugoročni i dobri koncepti, po kojima će djeca doseljenika ali i odrasli učiti njemački jezik, po kojima će biti moguće da se nezaposleni vrate u radni odnos i koji će omogućiti da stranci koji treba da dobiju njemačko državljanstvo, polažući testove u kojima je izražena prije svega dobrodošlica, ipak pokažu koliko namjeravaju da poštuju njemački ustav.