Povlačenje novih granica na Balkanu?

"Balkanizacija" je obično pojam za raspad državnih zajednica na njihove dijelove. Nakon Drugog svjetskog rata na jugoistoku Europe stanje je izgledalo stabilno, a onda se dogodio raspad Jugoslavije i nastanak novih državnih granica. Taj proces još nije završen. Tek prije tri godine svoju je neovisnost proglasilo Kosovo, u Makedoniji još uvijek postoje separatističke težnje albanske manjine, a u Bosni i Hercegovini se stalno sadašnje administrativne granice pokušavaju interpretirati kao državne.

No, takva situacija vlada i na području bivšeg Sovjetskog saveza, pogotovo na Kavkazu, recimo u slučaju Abhazije i Južne Osetije. Protivnici neovisnog Kosova tvrde da bi priznavanje njegove samostalnosti imalo posljedice i na druge države. No, Solveig Richter iz Berlinske zaklade za znanost i politiku ne dijeli to mišljenje: "Primjerice, u razvoju događaja na jugu Kavkaza daleko veću ulogu igraju lokalni aspekti ili druga geopolitička i strateška razmišljanja, nego što je to slučaj s Kosovom." No, ona kaže da bi se to moglo promijeniti ukoliko bi došlo do podjele Kosova.

Albanija protiv podjele

Čini se da srbijanski predsjednik Boris Tadić razmišlja baš u tom pravcu. Na Kosovu živi oko 90 posto Albanaca. Najveća nacionalna manjina su Srbi, a oni uglavnom žive na sjeveru, prema granici sa Srbijom. Tadić je nedavno (3.6.) u razgovoru za njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung glasno razmišljao o tome kako bi se mogao naći dogovor "u kojem bi sve strane nešto dobile" i koji bi donio "prihvatljivo rješenje, mir i stabilnost". Iz srbijanskih diplomatskih krugova se doznaje da se iza kulisa već neko vrijeme razgovara o mogućnosti podjele Kosova: sjeverni dio Srbiji, ostatak Albaniji.

No, albanski ministar vanjskih poslova Edmond Haxhinasto odlučno odbija tu ideju: "Nitko, niti jedna zemlja, niti jedna država, uključujući i novu neovisnu državu Kosovo, ne smije biti tretirana kao plijen koji se može podijeliti kako bi se udovoljilo željama, svejedno čijim. Jer, Kosovo nije teritorij. Kosovo je društvo i društva se moraju poštivati, svi njihovi građani se moraju poštivati. Jedno društvo se ne može tretirati opsesijom za teritorij. To je potpuno pogrešno, potpuno antieuropski, to nije u interesu budućnosti zemalja regije."

Umjesto podjele - europska perspektiva

No, europska politika oko tog pitanja nije jedinstvena. Od 27 članica Europske unije njih pet nije priznalo neovisnost Kosova. To ima negativne posljedice za sve, kako za EU, tako i za Srbiju i Kosovo, ali i za druge zemlje u regiji, kaže Solveig Richter i objašnjava: "To znači da ni sve članice EU-a nisu složne oko toga trebaju li državama zapadnog Balkana stvarno u skoroj budućnosti ponuditi perspektivu za članstvo."

No, upravo bi sada u obje krizne regije, kako na Kavkazu, tako i na jugoistoku Europe, bila nužna jasna i jedinstvena politika Europske unije, jer ona može pokazati put u budućnost bez ratova i etničkih sukoba, kaže Franz-Lothar Altmann iz Društva za jugoistočnu Europu iz Münchena. On zaključuje: "Ako se pogleda kako se razvijala Europska unija, kako su granice u svakodnevnom životu izgubile na značenju, onda je to perspektiva koja bi trebala dovesti do toga da se kaže: daj da vidimo kakve imamo mogućnosti ako napokon potisnemo to nesretno nacionalno razmišljanje u smjeru razumnih perspektivnih izgleda."

Autor: Zoran Arbutina/Andrea Jung-Grimm

Odg. urednik: Anto Janković