Pozitivna promjena klime na Egejskom moru

Atina i Ankara nipošto ne žele da se vrate vremena u kojima su s dvije strane Egejskog mora jedni na druge mahali sabljama. Stalna opasnost vojne konfrontacije ovih dviju država bi konačno trebala da se ukloni sa političke scene. To je cilj posjete grčkog premijera Karamanlisa.

Uprkos poboljšanja odnosa, ostaju problemi

Ipak, najveći problemi između dvije države su još uvijek neriješeni. Turska kao povod za rat doživljava najave Grčke da bi mogla proglasiti da njene teritorijalne vode važe dvanaest milja od obale. Obje strane su u prošlosti demonstrirale vojnu silu na Egejima, pogotovo 1988. kada se zaoštrio spor oko pitanja ko ima pravo da pravi bušotine na dnu ovog mora?

Odnosi dviju zemalja, koje su 1952. zajednički primljene u NATO-savez, su postali mnogo razumniji. Zbog toga i svako rješenje problema mora biti takvo da očuva obraz obje strane. To je teško, između ostalog i zato što mediji i u jednoj i u drugoj zemlji svako odstupanje od maksimalističkih zahtjeva tumače kao poraz.

Kada je stric današnjeg grčkog premijera, Konstantin Karamanlis, davne 1959. posjetio Tursku, problemi između dvije zemlje su bili daleko manji. Kiparska kriza je smirena Londonskim sporazumom koji je garantovao nezavisnost ovog ostrva. Problem teritorijalnih voda u Egejskom moru je iskrsnuo tek nakon pada vojne hunte u Atini, te invazije turskih trupa na sjeverni dio Kipra.

Mjere za uspostavu međusobnog povjerenja imaju efekta

U međuvremenu je pokrenut čitav niz mjera koje bi trebalo da doprinesu uspostavi povjerenja, potpisani su i određeni sporazumi. S tim se ne smije prestati. Trgovačka razmjena od pet milijardi dolara, međusobne investicije i zajednički privredni projekti u trećim zemljama to povjerenje mogu samo pojačati.

Ostaje nada da bi se mogao umanjiti i problem Kipra, što je glavna prepreka ulasku Turske u EU. Te nade su donekle umanjene, jer su oba premijera vrsni politički taktičari. Oni moraju voditi računa da se u obje države lako mogu javiti snage koje bi htjele da spriječe proces približavanja. Pozitivan razvoj događaja ne smije voditi tome da se takvo stanje prihvati zdravo za gotovo. Takav razvoj događaja se mora podržati i izvana, jer tursko-grčki konflikt u svakom momentu može da izazove ponovni uspon nacionalističkih snaga u tim zemljama.

Grčka je prevazišla odbijajući stav spram prijedloga da Turska postane članica EU, i vlada u Atini sada podržava kurs Ankare ka Briselu. Međutim, to nije nikakva garancija da se na Egejsko more konačno vratio mir.