Počelo uniformisanje učenika u regionu?

Različite su percepcije roditelja kada je riječ o uniformisanju njihovih najmlađih u školskim klupama. Međutim, može se reći da je više onih koji su ili za, ili nemaju ništa protiv da se tako nešto pokrene i u BiH.

„Djeca treba da nose uniforme. Na kraju krajeva sve elitne škole imaju kodeks oblačenja; da li su to uniforme ili neki drugi vid obilježja, ali time se bitno doprinosi smanjenju socijalnih razlika. Smatram da je uniforma i mentalna granica i da sigurno donosi više dobrog nego lošeg", kaže Dragan Milojević iz Banjaluke, otac čije dijete pohađa treći razred Osnovne škole „Georgi Stojkov Rakovski". I on je, priča, išao u istu tu školu prije 30 godina, nosio kecelju, mantil... Smatra da nema ništa loše u tome i da će tako biti smanjene socijalne razlike.

Socijalna jednakost sa skupim stvarima ispod uniforme

No da li će se uvođenjem uniformi zaista tako nešto postići? Iskustvo ne pokazuju baš takvu sliku na terenu, posebno jer uvođenje uniformi ne daje nikakav garant da će socijalne razlike na taj način biti sakrivene. Posebno ako se uzme u obzir da je pravilo da elitne škole ili škole „na glasu" nose taj prefiks boljeg u kojiima oni slabijeg socijalnog stastusa imaju problem.  Taj vakum u socijalnim razlikama, smatraju stručnjaci ne suzbija se kada do njega dođe već mnogo ranije.

„To nije prvi put da se vode ovakvi razgovori. Ali to je besmisleno jer ne može prikriti velike socijalne razlike ili taj vakum koji postoji između ovih enormno bogatih, kojih je mali broj i enormno siromašnih. Nema više srednje klase čemu bi ta uniforma naginjala i trebala da bude osnov. To u principu može predstavljati samo novi trošak za roditelje ali uglavnom je to besmisleno u našim prilikama", smatra profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci,  Miodrag Živanović.

Izvjesno je da bi roditelji, ukoliko bi došlo do njihovog uvođenja, snosili troškove kupovine uniformi. Tako je bar u školama sa čijim iskustvima je upoznat direktor Osnovne škole „Georgi Stojkov Rakovski" u Banjaluci  i predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola RS, Dušan Mišljenović. „Da bi se izbjegle razlike i da bi se sva djeca osjećala jednakim, bilo bi dobro da nose uniforme. To može biti modus koji bi dogovorili roditelji i škola, ne mora biti striktno uniforma ali da se zna da to dijete ide u tu i tu školu. Kada idu u školu da se zna iz koje je škole, da djeca u naselju budu prepoznatljiva svima. Dakle ne radi se tu samo o tom socijalnom statusu, mada je on najvažniji“, kaže Mišljenović ističući da sistem kecelje ne bi doprinio tome da se smanje te razlike jer koja je svrha da neko nosi kecelju ili mantil i patike od nekoliko stotina maraka.

Manje od 50 odsto roditelja za uniforme

Prije dvije godine u školi je sprovedena anketa o uvođenju uniformi ali nije naišla na pozitivan odjek kod roditelja. „Manje od 50 odsto roditelja je bilo za uniformisanje. Najviše onih koji su podržali bili su roditelji djece koja pohađaju nastavu od prvog do petog razreda. Tu smo naišli na najveću podršku. Da li će sada nešto od toga biti konkretizovano, teško je reći. Na potezu je resorno ministarstvo“, kaže Mišljenović.

A u Ministarstvu prosvjete RS kažu da nije bilo zvaničnih inicijativa oko uvođenje uniformi iako prate kampanju u regionu gdje je njeno uvođenje na pragu. U Hrvatskoj je taj program počeo dok se u Srbiji očekuje od septembra, odnosno od naredne školske godine. O tome će Ministarstvo još raspravljati ali prema sadašnjem stavu teško da će to sakriti socijalne razlike.

Otpor postoji

„Uniforma neće sakriti razlike jer će te socijalne razlike i dalje postojati, s obzirom da se zna čija su djeca (?!).  Ali to pruža neke druge mogućnosti, da se prepoznaju koji su učenici iz koje škole, kao i bezbjednost djece, na šta treba da idemo, a ne na socijalne razlike. Otpori postoje", smatra ministar prosvjete RS, Dane Malešević navodeći da postoji jedna škola u RS, koja je samoinicijativno pokrenula ovo pitanje i gdje to za sada funkcioniše. „Imamo jednu školu u RS gdje postoje uniforme i to je škola u Gornjim Podgradcima, ali to nije u okviru programa Ministarstva. Ja sam obišao tu školu i ne postoje neke povratne informacije da je to uticalo na smanjenje socijalnih razlika", kaže Malešević uz opasku da tu odluku na kraju treba prepustiti roditeljima i djeci.

Odluka će sigurno biti na roditeljima ali je pitanje na koji način ovdje postići konsenzus s obzirom da je teško očekivati apsolutnu podršku za ovako nešto. Postavlja se onda pitanje, imaju li pravo oni koji su protiv uniforme da je ne nose iako je recimo prosta većina donijela odluku da to bude tako?

„Vanjština stvara samo lažnu sliku"

Profesor iz Mostara, sociolog Slavo Kukić kaže da se uniformama prodaje samo priča a da se suština ne rješava na taj način. Ukoliko društvo želi da izjednači neku populaciju onda se to ne radi na ovaj način: „Vanjština stvara dojam kod drugih da su u pitanju ista djeca ali ne briše razlike koje među ljudima postoje.  Ako se želi pomoći, mislim da je mnogo boljih drugih načina. Ja sam prošao kroz uniformisanje u komunizmu i na taj način se stvara privid kojim se želi slagati i sebe i druge. Ako se hoće pomoći djeci socijalnog statusa onda je bolje da se djeluje na neki drugi način a ne uniformama".

Za roditelje ovakvi stavovi i oprečna mišljenja znaju biti veoma zbunjujući pa je teško očekivati i da djeca koje pitate da li žele da nose uniformu odgovaraju razumno. Njihovi odgovori su „da, to bi bilo baš super", pa do „ne, kako ću onda da pokažem novu majcu„ i ta promjena mišljenja dešava se u razmaku od samo nekoliko minuta. Dragan Milojević sa početka priče nema dilemu kada je riječ o uniformama. „Ja sam nosio uniformu kada sam išao u osnovnu školu, tada je to bila kecelja i nemam ništa protiv da i moje dijete nosi sličnu uniformu. Suština je da sve društvene zajednice koriste uniforme u nekom obliku i one ih vezuju, daju osjećaj pripadnosti. Sportisti, navijači, recimo.... pa zašto ne bi i učenici“, zaključuje Milojević.