Prava istina o životu u brazilskim favelama

Prije nego ujutru napusti kuću Michel Silva uzima svoj mobitel i prije svega aktualizira svoj blog. Potom još brzo baca pogled na Twitter i postavlja po neku fotografiju na Facebook. Nakon svega ide u školu. Iako u favelama stalno nestaje električne energije ovaj 19-godišnjak je uz pomoć svog mobitela stalno online i izvještava o životu u ovoj siromašnoj četvrti.

U Rochini, najvećoj faveli u Rio de Janerio-u, više od polovine stanovnika ima pristup internetu preko mobilnih telefona - baš kao i Michel. Brojni mladi ljudi koriste društvene mreže kako bi izvještavali o pucnjavama, narkomanskim bandama ili uništenim ulicama i srušenim kućama. I Julia Jaroševski i Sonja Peteranderl su 2009. godine doselile u Rocinhu. Ove novinarske iz Berlina pokušavaju "iz jedne druge perspektive izvještavati prije, za vrijeme i poslije svjetskog nogometnog prvenstva".

Zahvaljujući stalnoj razmjeni informacija sa drugim lokalnim reporterima i stanovnicima favela na društvenim mrežama saznaju gdje se upravo mogu zadržati, a gdje ne. Naime zbog sukoba između narkobandi i tzv. "Policije pomirenja" (UPP) posljednjih mjeseci stalno dolazi do oružanih obračuna.

Slučaj Amarildo

Razlog za to su slučajevi kao što je onaj Amarilda de Souza, zidara iz Rocinhe, koji je u julu 2013. nestao tokom racije UPP-a i više nikada nije pronađen. Slučaj Amarildo doveo je do do tada neviđene reakcije javnosti. Stanovnici favela i oni koji podržavaju kampanju "Gdje je Amarildo?" zahtijevali su rasvjetljavanje ovog slučaja. Na Facebooku i Twitteru su pod Hashtag-om #Amarildo postavljali tekstove dan i noć. "Istražna komisije je pronašla da je Amarildo mučen do smrti jer se policija nadala da će od njega dobiti informacije o trgovini drogom u Rocinhi", objašnjava Jaroševska. Njegovo tijelo ni do danas nije pronađeno.

Prvi put se nakon toga u Brazilu povela široka debata o fenomeni nestalih u toj zemlji, a protiv 25 policajaca je podignuta optužnica zbog mučenja. "Policija je zbog toga pretrpjela velike štete za svoj imidž, stanovnici favela skoro da uopće više nemaju povjerenja u policiju", smatra Peteranderl. Ona kaže da je to također vodilo do toga da su narkobande ponovo postale prezentnije u siromašnim četvrtima i da je ponovo porastao broj sukoba između policije i bandi.

Nevidljivi na Google-mapi

Akteri političkog, ekonomskog i medijskog života su desetljećima ignorirali problem favela u Barazilu. No samo u Rio de Janeiru četvrtina stanovništva živi u favelama. To je oko 1,4 miliona ljudi. Tek nakon što je Googlemaps uradio svoje karte stanovnici Brazila su postali svjesni rasprostranjenosti područja u kojima su favele. "Brojni Brazilci su bili šokirani jer su ogromne favele, koje su odjednom prikazane na Googlemap-u, skretale pažnju sa znamenitosti kao što su statua Krista ili čuvene stijene "Glava šećera"," kaže Jaroševski. To nije idealna slika za turizam, upravo ne sada tokom Svjetskog nogometnog prvenstva, a ni uoči predstojećih Olimpijskih igara 2016. godine.

Prava slika

"U Rio de Janeiro-u su ljudi odgovorni za turizam zbog toga probali lobirati kako bi termin "favela" ponovo isčezao sa Googlemaps", kaže Jaroševska. Tako su brojne siromašne četvrti doduše prikazane njihovim imenom, ali preko tražilice ipak nije vidljivo da je riječ o faveli. Primjerice na karti Rocinhe prikazane su samo neke od glavnih ulica.

Stanovnici favela, koji posjeduju mobitele, su već reagirali na ovaj problem. Oni ne žele da se moraju stidjeti zbog siromaštva u svojim četvrtima. "Projektima kao što su wikimapa.org.br oni pokušavaju izvršiti kartografiju svojih favela kako bi pokazali i lijepe strane četvrti", kaže Peteranderl. "Oni prave fotografije različitih mjesta i postavljaju ih na virtualne karte", dodaje ona.

Na taj način aktivisti na netu obezbjeđuju pregled znamenitosti kao što su crkve, bolnice, škole ili sportski centri. Virtualne karte ne bi trebale promijeniti samo sliku posjetitelja iz vana, već djelovati i unutar favela: njihovi stanovnici naime tako otkrivaju mjesta u svojoj zajednici koja ranije nisu poznavali, a poneki poslodavci se čak nadaju da bi time mogli dobiti i nešto besplatne reklame.