Pravi govor u pravo vrijeme

Frank-Walter Steinmeier u Mainzu je jučer (3.10.) održao nesvakidašnji govor. Njegova zadaća, kao predsjednika Njemačke je da u svojim govorima uvijek bude nepristrasan, ali da ipak ima stav. Najbolje bi bilo da potiče i diskusije, ali bez da bilo kome daje prednost. To često dovodi do toga da predsjednik drži dobro izbalansirane govore, koji su prijateljski, nikoga ne napadaju i zbog toga su često pomalo i dosadni. Tako bi to inače i bilo na jučerašnji Dan ujedinjenja Njemačke, da je predsjednik istakao uspjehe nakon 27 godina ujedinjenja Istoka i Zapada Njemačke, te skicirao još uvijek postojeće probleme.

Predsjednik Steinmeier u Mainzu jučer to nije uradio. Umjesto toga, on je komentirasao nedavno završene savezne izbore. Iskoristio je izborne rezultate kao priliku da govori o novim zidovima koji ne dijele zemlju, nego narod. S tim u vezi, naglasio je da se ne smije dopustiti da razlike budu razlog za otvorena neprijateljstva. Za to su svi odgovorni, rekao je Steinmeier, kako građani, tako i političari. Važno je to bilo čuti od predsjednika države.

Steinmeier traži Zakon o imigraciji

Steinmeier opominje da Nijemci moraju više razgovarati jedni s drugima, a ne da se jedni na druge žale, što je istina. Ono što on u stvari predlaže je: svađajte se više, razgovarajte o razlikama, imajte povjerenja jedni u druge. To nije ništa drugo do poziv za diskusije koje u Njemačkoj prečesto nedostaju.

On ne propušta govoriti i o najvažnijoj temi koja se u Njemačkoj koristi kao povod za svađu: imigraciju. Njemačka ne može jednostavno izbrisati i zaboraviti ovu temu, kaže Steinmeier, nego naprotiv, ona mora napokon napraviti pravila koja će omogućiti legalan ulazak u zemlju. Ukratko: Steinmeier zahtjeva Zakon o imigraciji. To se može shvatiti kao kritika upućena kancelarki Angeli Merkel – Demohrišćanska unija je do sada ovaj zakon uspješno blokirala.

On u ovom kontekstu započinje i jednu drugu diskusiju. Šta znači biti Nijemac, šta je to domovina? Iako je to najtanji led na koji se jedan njemački političar mogao nasukati, Steinmeier ipak uspjeva održati svoj balans: biti Nijemac znači priznati njemačku istoriju i demokratske vrijednosti i to mora važiti i za imigrante. Istovremeno domovinu definiše i individualno – svako za sebe ima svoju ideju domovine. Skup svih individualnih ideja o domovini čini njemačku državu onakvom kakva ona jeste.

Granice za AfD

Priznavanje njemačke nacionalsocijalističke istorije šef države Steinmeier vidi kao obavezujuće i nešto što uopšte ne treba biti tema pregovora – prvenstveno za poslanike Bundestaga. Time jasno postavlja granice desničarko radikalnoj stranci Alternativi za Njemačku (AfD-u). Bez da je i spomenuo njihovo ime.

Time je predsjednik Njemačke iznio puno više stava, nego je to uobičajeno. To se prije ovoga dešavalo rijetko, ali je istovremeno tako nešto rijetko bilo i ovako neophodno. U teškim vremenima neophodan je kompas, stav. A gdje ga pronaći, ako ne na centralnom slavlju Dana njemačkog ujedinjenja, gdje se predsjednik mogao obratiti svim svojim građanima? I kada je on trebao govoriti o rezultatima nedavnih izbora, ako ne sada? To je bio pravi govor u pravo vrijeme. Kancelarka Merkel je s druge strane, na ovaj dan govorila o mnogim uspješnim stvarima koje su se dogodile u proteklim godinama. To bi nekima moglo dati snagu da riješe probleme današnjice.