„Pravoslavna liturgija na Danima evangelističke crkve“

Kada se radi o ekumenskom dijalogu, pažnja njemačke javnosti prije svega je usmjerena ili na kompliciran odnos evangelističke i katoličke crkve, ili na proturječnosti između kršćana i muslimana. Pravoslavlje se gotovo i ne primjećuje, mada je pravoslavna crkva aktivna i rasprostranjena širom zemlje. U okviru Evangelističkih dana održana je zajednička liturgija predstavnika više nacionalnih pravoslavnih crkava u Njemačkoj. (Subota, 09.06.07) Domaćin je bila Srpska pravoslavna crkvena zajednica u Koelnu.

Crkva „Svetog vozdiženja časnoga krsta“ u Koelnu. Pjeva se sveta pravoslavna liturgija u slavu Boga, na različitim jezicima. Između ostalog i na njemačkom. Publika je mješana, jednako kao i svećenstvo koje slavi liturgiju. Tu su grčki i rumunjski mitropoliti, jednako kao i srpski, ruski i ukrajinski episkopi. Povod nesvakidašnjeg susreta i zajedničke liturgije Su „dani evangelističke crkve“ koji se održavaju u Koelnu: vodstvo pravoslavne crkve u Njemačkoj pokazuje svoju spremnost na ekumenski dijalog sa protestantima, ukazuje im poštovanje u sestrinskoj kršćanskoj vjeri, naglašava otac Mladen Janjic, jerej Srpske pravoslavne crkve u Koelnu:

Mada je u svjetskim razmjerima pravoslavna crkva druga po veličini kršćanska zajednica, iza katoličke crkve, u Njemačkoj se o njoj malo zna i slabo je prisutna u javnosti. Rasprostranjeno prije svega u zemljama istočne Evrope, poput Rusije, Ukrajine, Rumunjske ili Srbije, pravoslavlje nije pronašlo put do zapada, čemu je dodatno pridonijela i podjela na blokove nakon Drugog svjetskog rata. U međuvremenu u Njemačkoj, međutim živi oko milion i pol pravoslavaca, najvećim dijelom Grka, potom Srba, a posljednjih godina i sve vise Rusa i Ukrajinaca. Religija je mnogima važan oslonac u novom svijetu, dio duhovne domovine koju nose u svojim srcima. To je važno, tradiciju ne treba zaboraviti, naglašava Konstantin Miron, Episkop Ekumenskog Patrijarhata iz Konstantinopolja, ali pritom ne treba izgubiti iz vida ni vaznost i nuznost integracije u društvo u kojem se sada zivi, dodaje on:

„Mi samo sada ovdje, i bez ekumenizma ne bi uopće mogli tu živjeti. Integracija je interes svih pravoslavnih kršćana u Njemačkoj, bez iznimke.“

Još korak dalje ide rumunjski mitropolit nadbiskup Serafim. On je uvjeren da je integracija samo prvi korak, ka konačnom cilju nastanka samostalne, čak autokefalne pravoslavne crkve u Njemačkoj:

„Pravoslavlje je uvijek samostalno, autonomno i čak autokefalno. Kada svi pravoslavci ovjdje u Njemačkoj budu u potpunosti integrirani, i usvoje ovdašnju kulture i nauče jezik, moguće je zamisliti, za dvije-tri generacije, da mi tu u Njemačkoj dobijemo njemačku pravoslavnu crkvu.“

Pritom ne treba zanemariti utjecaj koji vec sada pravoslavna crkva na zapadu ima prema svojoj matici, smatra otac Miron. Pravoslavci na zapadu imaju, naime, drugačija iskustva suživota od ljudi u domovini:

„Mi smo uvjereni da dolazi do vrlo zanimljvihpovratnih utjecaja. Pravoslavlje u dijaspori može pomoći matičnim crkvama u vezi sa suživotom sa drugim kršćanima.“

Zajednička sveta liturgija u okviru Dana evangelističke crkve u Koelnu pokazuje da se pravoslavna crkva u Njemačkoj opredijelila za put ekumenskog dijaloga sa drugim kršćanskim crkvama. Njeni vjernici to pozdravljaju, poput Christine iz Armenije:

„Jako mi se dopalo da su tu bile različite nacije, Rusi, Grci, Srbi, Rumunji, i da su svi zajedno slavili. To je odlično, takve bi se stvari trebale česće događati.“