Bacanje para ili nephodna smještajna rezerva?

Talas izbjeglica u Njemačku je sve manji: Svega 90.000 potražilaca azila stiglo je u prvoj polovini 2017. godine. Sa isto toliko izbjeglica računa se i u drugoj polovini. Time se njihov broj umnogome smanjio u odnosu na prethodne godine, što se odražava na komune. Razlog: mnogi opštinski i gradski izbjeglički smještaji su u međuvremenu prazni, koštaju međutim puno novca, jer su za njih sklopljeni dugogodišnji ugovori, postignuti sa vlasnicima nekretnina.

Aktuelno ispitivanje javnog mnijenja, koje je sprovela RTV kuća WDR i koje se odnosi na područje njemačke savezne zemlje Sjeverna Rajna-Vestfalija, pokazalo je da je u ovoj najmnogoljudnijoj njemačkoj pokrajini jedna trećina izbjegličkog smještaja prazna. No, troškovi za kiriju, struju, grijanje, popravke i sigurnosne službe i dalje se moraju plaćati. Tako jedan grad sa 250.000 stanovnika kao što je Mönchengladbach godišnje ima izdatke od skoro 10 miliona eura.

U jeku izbjegličke krize u drugoj polovini 2015. godine ovaj grad je u rekordnom roku stvorio smještajne kapacitete za 2.300 osobe. Ali u decembru je tamo smješteno ne više od 750 izbjeglica, što je jedna trećina u odnosu na smještajne kapacitete. I dok je u gradovima poput Berlina, Hamburga i Bremena velika popunjenost izbjegličkih smještaja, prije svega veće njemačke savezne zemlje prijavljuju nepopunjene objekte, pripremljene za izbjeglice. Službenih statistika o tome još nema, tako da je teško stvoriti potpuniju sliku.

Prilagoditi visinu pomoći

Zastupnici interesa gradova i opština digli su uzbunu. U Sjevernoj Rajni-Vestfaliji , naprimjer, svaki grad za svakog primljenog izbjeglicu dobije godišnje 10.400 eura. Ako dođe manje izbjeglica, onda izostaje neophodno potreban novac.

Andreas Wohland iz Saveza gradova i opština Sjeverne Rajne-Vestfalije traži da se ustanove objektivni troškovi i da se komunama pomogne. „Tražimo da se prilagodi visina paušale koja se dobija po glavi izbjeglice".

Posebno je dramatična situacija u ionako siromašnim i finansijski loše stojećim gradovima i opštinama. Primjer za to je četvrt Bochuma pod nazivom Harpen-Rosenberg. Tamo je nekadašnji kompleks bazena za 11,1 miliona eura preuređen u smještaj za izbjeglice. Sve je plaćeno iz budžeta grada. Od otvaranja u oktobru 2016. su dva od pet objekata prazna, kako su lokalni mediji više puta izvjestili. Umjesto 450 ljudi, u jeku izbjegličke krize stizalo je maksimalno 170 ljudi. Šta će se desiti sa objektima, predmet je žestoke diskusije. Pri tome je bolje biti oprezan, jer niko sa apsolutnom sigurnošću ne može reći da se broj izbjeglica jednog dana neće naglo povećati.

Od privremenog do trajnog smještaja: Primjer Düsseldorfa

Ako broj novopridošlih ostane mali, gradove čekaju veliki izazovi. Tako je Düsseldorf počeo da od izbjegličkih domova i provizornih smještaja pravi trajne. Razlog: broj novih izbjeglica je doduše drastično opao, ali je porastao broj izbjeglica, koje ne mogu da plate stan. 2018. godine će se Düsseldorf morati brinuti o 5.000 takvih ljudi. Prvobitne procjene su bile da je za takve izbjeglice potrebno 3.000 stambenih jedinica. Problem: Pošto je u njemačkom Zakonu o azilu predviđena odrednica o mjestu prebivališta, te izbjeglice ne smiju biti prebačene u jeftinija, seoska područja. Na administrativnom njemačkom se te izbjeglice u međuvremenu nazivaju „izbjeglice u statusu beskućnika“.

Fabrika, koja nikada nije postala izbjeglički smještaj

To je fenomen koji je prepoznatljiv i u Berlinu. Tu je broj izbjeglica jako veliki, a praznog smještaja, prema informacijama uprave Senata nema. „Kod nas ništa nije prazno", komentirala je jedna glasnogovornica situaciju u glavnom gradu Njemačke. 25.700 izbjeglica trenutno je u Berlinu, kako je objavila uprava Senata za socijalna pitanja. U kolektivnom smještaju ih je1 9.186, u smještaju za prvu pomoć 2.096 i u smještajima za nuždu 3.990. Kada bi bilo nepopunjenih kapaciteta, brzo bi se popunili. U četvrti Berlin-Spandau se skoro 1.400 izbjeglica moralo iseliti iz smještaja za prvu pomoć. U potrazi za službenim sjedištem specijalnih snaga Savezne njemačke policije, donesena je odluka da se u te svrhe preuredi bivša kasarna Schmidt-Knobelsdorf, tako da su izbjeglice morale otići.

Veliku pažnju privukao je slučaj jedne bivše tetra-pak fabrike na sjeveru Berlina. U Heiligensee je savezna zemlja Berlin zakupila fabriku sa dvorištem, kako bi, u slučaju potrebe, mogla smjestiti 1.100 izbjeglica. 160.000 eura kirije mjesečno plaća savezna zemlja Berlin za 35.000 kvadratnih metara fabričkog prostora, bez da je tamo ušla jedna jedina izbjeglica. Ubrzo nakon kupovine se ispostavilo da su vodovodne cijevi jako zastarjele i propale te da su troškovi sanacije odnosno preuređenja fabričkih hala u prostor za stanovanje ogromni. Izbio je spor između politički odgovornih o tome ko je kriv za propalu investiciju od šest miliona eura - novca poreskih obveznika. Od ove propale investicije korist je izvuklo Društvo za nekretnine Capital Bay GmbH, prijavljeno u Luksemburgu. Senat u Berlinu je saopštio da ugovor o zakupljivanju ističe naredne godine. „Time će problem u Heiligensee prestati biti problem", zaključila je glasnogovornica Senata na upit DW-a.