Pred Bosnom i Hercegovinom je još dug put

Razgovor sa Christian Scvhwarz-Schillingom vodio je Alen Legović.

Što zapravo znači produžetak Ureda visokog predstavnika u BiH, koji signal se time šalje, je li to znači da BiH još uvijek ima velikih problema?

»To je znak da vrijeme još nije zrelo da OHR zatvori svoja vrata i BiH preuzme stvarnu odgovornost za svoj politicki razvoj. Zato smo ostavili još godinu dana vremena. Tu je još i regionalna situacija, da ne zatvaramo vrata OHR-a upravo u vrijeme kada bi se mogle pojaviti nove poteškoce u regiji, pomislite samo na situaciju izmedu Srbije i Kosova, gdje u toku ove godine predstoji rješenje vrlo teških problema. Buduci da i u Republici Srpskoj iz Srbije dolaze odredene asocijacije, koje su srpski politcari u Republici Srpskoj, rekao bih, nesretno koristili, u svakom slucaju na nacin na koji to nije u skladu s Daytonskim procesom. Dakle, takav argument se shvatio ozbiljno, pa je receno da ne želimo baš sada zatvoriti Ured OHR. Dogovoreno je zatvaranje godinu dana kasnije, 30.juna sa dva revizijska datuma, a to je u oktobru, kada bi - ako sve ide dobro –moglo možda kazati potrebno da OHR radi još do 31.marta, a drugi datum je na proljece 2008. kada bi se još jednom preispitalo konacno zatvaranje».

Medunarodna zajednica je odlucila smanjiti broj svojih vojnika u BiH. Je li takav korak znaci da je opasnost prošla, pa cak i ako bi se stanje zaoštrilo na primjer na Kosovu?

«Mi ne odlucujemo o EUFOR-u, to cini EUFOR sa svojim institucijama, a naša zadaca je samo procjena. Stoga možemo kazati da imamo garancije da je vojna prisutnost dovoljna kako bi se prema potrebi moglo reagirati. Zato je potrebna samo logistika kako bi se snage mogle prebaciti na lice mjesta gdje su potrebne i to je zagarantirano».

BiH je država kojoj su medunarodna zajednica i EU najviše pomogla na prostorima bivše Jugoslavije, pa ipak BiH se nalazi još daleko od clanstva pa cak i od SSP-a. Nije li to zapravo poraz za Europu i medunarodnu zajednicu?

«Procesi se ponekada odvijaju sporije. Smatram da nestrpljivost medunarodne zajednice nije na mjestu. Koliko su posljedice ratova trajale u Europi, ako tu govorimo o vremenskom razdoblju od 10 do 12godina, tada je to relativno kratak period. Bolji razvoj traje ponekad desetljecima, a kada pogledam povjesnu situaciju u Europi to nekada traje i stoljecima. Zato se ne smije ocekivati nešto nadljuski. Rat je prije 12 godina bio u punom jeku. Trebamo samo zamisliti da osobe koje danas žive, da svi imaju osobna iskustva strašnih dogadaja. Prije svega sada, kada je Srebrenica u prvom planu. Sve se to dogadalo pred ocima mladih ljudi i zato si trebamo predociti da je sve što se dogodilo sada, za samo 12 godina, prošlost, situacije gdje je poginula majka, ubijen otac, ili poginula djeca koja su se nalazila u bijegu –to su procesi koji se ne mogu na brzinu staviti 'ad acta'. U Njemackoj se diskusija o holocaustu nije završila 1965. godine, i nitko nije kazao da je tada sve riješeno, vec je tek tada zapocelo bavljenje s prošlošcu. U današnjem slucaju smatram da se stanovništvu BiH, pa niti bosanske politicare ne može optužiti, vec da je potrebno imati na umu i povjesne realnosti».

Kako objašnjavate da je ovotjednu presudu Medunarodnog suda pravde u Haagu gotovo komentiralo svega nekoliko osoba u Europskoj uniji i medunarodnoj zajednici, ucinio je to visoki predstavnik Europske unije za vanjsku politiku i sigurnost Javier Solana pai djelomicno i Vi sami.

«Vjerojatno je mišljenje da se radi o sukobu izmedu BiH i Srbije, i to nas se zapravo ne tice, no takvo mišljenje- i to želim na ovom mjestu jasno naglasiti – držim velikom pogreškom. Pogledajmo detaljno presudu, jer kada je u medunarodnom pravu zapisano da je genocid nešto što se tice medunarodnog prava, a da zemlje same moraju poduzeti mjere kako bi sprijecili genocid, tada se pitam, zašto niti jedna europska zemja nije postavila sebi pitanje, što taj dogadaj znaci za nas. Jer europski narodi mogli su vrlo dobro vidjeti što se dogada. Ja sam tada iz istih razloga istupio iz njemacke savezne vlade, jer sam tražio upravo ono što i Haaški sud traži, a to je poduzimanje mjera kojim bi se sprijecio genocid –a to se nije dogodilo. Stoga je presuda neka vrst potvrde moje odluke iz 1992. godine, jedino da se ovoga puta adresati u Njemackoj, Engleskoj, Francuskoj uopce ne osjecaju pozvanim.

To je argogancija koju ne želim dijeliti i mogu samo još dodati da ce još potrajati dok se ne shvati – da se to tice i nas, možda cak i više, jer kada se spominje diktator kao i Miloševic – to je jedno, tada je poznato da medunarodno prvo nije najvažnije pitanje, ali kada se govori o demokracijama i pravnoj državi –tada to ima mnogo vecu težinu i mnogo je ozbiljnije. Zato ce trebati još vremena dok se ova presuda prihvati i u Europu u smislu da se ona «probavi», pa caki i u Americi, no ipak više u Europi, jer Amerikaci su vec ranije htjeli sprijeciti genocid vojnom intervencijom, a to je Europa sprijecila. Držim da je to vrlo ozbiljna presuda i za Europu, pa bi europskim vladama pristajalo da o tome razmisle.

Što bi ste nakon porucili gradanima BiH nakon ovo tjednog sastanka Vijeca za implementaciju mira?

Rekao bi gradanima da postoji još jedna dobra prilika da se proces prelaska medunarodne uprave na odgovornost domacih politicara vodi vrlo odgovorno. Taj proces se mora nastaviti, jer ce inace orijentacija prema Europi se izgubiti ili ostati upitna. Zato je u igri i sudbina djece i iducih generacija u BiH. To pokazuje ozbiljnost medunarodne zajednice da i dalje ostaje odgovorna i tako se i osjeca, jer put kojim ide BiH još nije sasvim jasan. No pokazuje se i na zadatke koje imaju bosanski politicari a to je da iskoriste vrijeme, i to prvo, da do kraja mojeg mandata 30. juna i tu bi sve najsrdacnije pozvao, da me više slijede nego što je to bio slucaj prošle godine,i drugo, da u potpunosti iskoriste dodatnu godinu dana ostanka OHR-a i prelaska zemlje u sferu vlastite odgovornosti».