«Prekinuti šutnju» - Bivši izraelski vojnici pričaju o iskustvima koje su imali u okupiranom dijelu grada Hebrona

reje i Muslimane bio težak suživot izmedju Palestinaca i useljenika.Autorica narednog priloga Bettina Marx je na jednom takvom putu pratila osnivača pomenute grupe Yehuda Shaul-a:

«Uvijek misliš da živiš u jednom crno-bijelom svijetu: ali, ovdje je sve sivo».

Ovdje je sve sivo kaže Yehuda Shaul.Ovdje, to je palestinski grad Hebron.Ovdje, to su zaposjednuta područja.Tu je on služio vojsku.Tri godine, do Marta 2OO4-te godine.Bio je obučen za ispaljivanje granata iz minobacača i dobio je nalog da tako odgovora na vatru militantnih Palestinaca.Pored toga bio je zadužen da na nišanu svoje mašinke drži prazne zgrade u centru Hebrona:

«Sjećam se da sam prvo bio šokiran.Gledao sam moju mašinku te brdo granata koje su pored mene ležale i sjetio se mjera sigurnosti za vrijeme moje obuke u vojsci.Naime nekada, usred pustinje, niko nije smio da bude prisutan u krugu od dva kilometra kada bi bile ispaljene tri granate, jer takvo oružje nije baš tako precizno.Kad sam dobio naredbu da pucam po gradu bio sam šokiran».

No početna grižnja savjesti je uskoro nestala.Naime noćni neprestani pucnjevi po palestinskim stambenim četvrtima za Yehudu i druge izraelske vojnike, koji su imali zadatak da štite jevrejske useljeničke opštine u starom istorijskom dijelu Hebrona, zapravo su vremenom postali kompjuterske igrice.Oni su jednostavno zaboravili da bi tom prilikom takodjer mogli pogoditi i nedužne civile:

«Ako neko stoji na kontrolnom punktu, onda taj Palestince ne vidi kao ravnopravana ljudska bića, ali ih barem vidi u tom ljudskom obliku.Ali ovdje je noć, mrak je, cilj je udaljen 8-am stotina metara.Čovjek se jednostavno igra.To je kao kompjuterska igra kao da u ruku uzmeš Joystick».

Tri godine je Yehuda ovako služio vojsku.On koji inače potiče iz religiozne kuće svojih roditelja te koji i sam na glavi nosi onu kapicu pobožnih Jevreja, kao vojnik u zaposjednutom području u Hebronu, najprije samo kao vojnik, a kasnije i kao komandant.U to vrijeme, kaže on danas, potpuno je u njegovoj glavi bio bio poremećen sistem vrijednosti.

S nekim svojim drugovima iz vojske Yehuda Schaul je nakon što je završio vojni rok, osnovao organizaciju pod imenom «Prekinuti šutnju».Naime bivši vojnici koji su sve to doživjeli, ne žele više da ćute.Žele da govore o zauzimanju teritorija, o žrtvama na palestinskoj strani te o tome kakve to posljedice ima na izraelske vojnike.Jer ovi mladi ljudi će nasilje koje su doživjeli kasnije ponijeti sa sobom, i s njim živjeti u izraelskoj svakodnevici.Yehuda Shaul o tome kaže:

«U srijedu se tenkom voziš kroz Kalkilya-u, pregaziš auto i kreneš direktno na kuće, a u četvrtak si ponovo kod kuće u Kfar Saba-i, i treba da se zaustaviš na semaforu na crveno.To je realnost».

Vojnici iz ove grupe su organizirali izložbu sa fotografijama i video-dokumentacijom.Oni tom prilikom zapanjenim posjetiocima pokazuju kako oni – zajedno sa doseljenicima – šikaniraju Palestince u Hebronu.Kako im uništavaju rezervoar sa vodom, razbijaju prozore, oduzimaju automobile i život čine još nepodnošljivijim.Toliko nepodnošljiv da većina Palestinaca koji žive u istorijskom starom dijelu grada napušta svoje kuće.

Izraelska javnost je sa nevjericom reagirala na svjedočenja bivših vojnika.Yehuda Shaul o tome kaže:

«Kada smo izložbu otvorili došli su ljudi i bili sasvim šokirani.Moji drugovi su me pitali: «Yehuda, šta se ovdje dešava, zašto su ljudi tako šokirani ?Palestinci sa lisicima na rukama, to je normalno.Palestinci koji slobodno idu ulicama, oni su problem...».

Pa ipak interesovanje medju izraelskim gradjanima i medijima je zatim brzo utihlo.No Yehuda Shaul se ne želi predati.On danas vodi novinare, diplomate i mirovne aktiviste kroz Hebron i pokazuje im šta je zaposjedanje teritorija uradilo od ljudi, i to kako od okupatora tako i onih koju su okupirani.