1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Presuda ima i dobre i loše strane

27. februar 2007

Medjunarodni sud pravde nije potvrdio direktnu odgovornost Srbije i Crne Gore za genocid u BiH-i ali je utvrdio da je ona kriva što nije spriječila genocid u Srebrenici. Komentar Benjamina Pargana.

https://p.dw.com/p/AQEQ
Medjunarodni sud pravde u Hagu i sudije prilikom izricanja presude
Medjunarodni sud pravde u Hagu i sudije prilikom izricanja presudeFoto: AP

Ponovo je izrečena jasna presuda, kako bi Nijemci rekli «Jein», što znači «i da i ne». Stoga je razumljivo razočaranje većine muslimanskih žrtava rata u BiH-i. Mnoge od njih protjerali su, mučili i silovali četnici i rezervisti iz Srbije i Crne Gore. Članovi porodica ubijenih Bošnjaka iz bosanskog grada Bijeljine nikada neće moći shvatiti ovu odluku. Njihovi najmiliji su još u prvim danima rata bili žrtve pripadnika specijalnih jedinica i ubilačkih odreda, koji su dolazili iz Srbije, uz blagoslov tadašnje vlade u Beogradu. Slično se desilo i sa još nekim gradovima Bosne i Hercegovine, što je u procesima pred Haškim tribunalom u niz slučajeva dokazano. To je indirektno potvrdila i predsjednica Medjunarodnog suda pravde Rosalyn Higgins, uz tvrdnju da je Srbija znatno pomagala bosanske Srbe, kako vojno, tako i finansijski.

Pitanje koje se postavlja je kada takva vrsta podrške prelazi u odgovornost za genocid? Ili se na ovo pitanje ne može dati odgovor ili, što je još vjerovatnije, sudije nisu imale dovoljno hrabrosti i istrajnosti da donesu takvu odluku, bez obzira na moguće političke posljedice.

Pa ipak, presuda ima i svoje dobre strane. Do sada je dobar dio srbijanskog političkog establišmenta tvrdio da se Srbi unaprijedi paušalno osudjuju. Takve, najčešće nacionalistički orjentirane snage, prečesto koriste floskule, kako bi svom narodu prezentirali priče o navodno nametnutoj i nepravednoj kolektivnoj krivici Srba. Mnogi Srbi zahvalno su prihvatali ovakvu argumentaciju, posebno kada se postavi pitanje šta su oni radili za vrijeme rata. Presuda protiv Srbije takvima bi utamanjivačima štakora dala još više vjetra u jedra.

Pa ipak, ovo je prvi put u istoriji da jedna država bude optužena za genocid. Sada postoji jedna isprika manje za neisporučenje Hagu srpskog generala, optuženog za ratne zločine. Presudom je učinjen veliki korak u pravcu individualiziranja krivice. Medjunarodna zajednica a prije svega EU mora sada jasno pokazati da je saradnja sa Haškim tribunalom bila i ostala pretpostavka za približavanje evroatlanskim strukturama. Inače će, ionako slabi napori Srba u pravcu kažnjavanja ratnih zločinaca, još brže isčeznuti.

Benjamin Pargan