Presuda u korist magazina "Cicero"

Sloboda štampe je u Njemačkoj stub demokratije. Mlada njemačka država je prije 41-u godinu imala aferu sa osnivačem i izdavačem političkog magazina Spiegel Rudolfom Augsteinom. On je bio uhapšen i odveden u zatvor zbog navodnog odavanja tajne. Nepravedno, kako se poslije ispostavilo, jer su se optužbe protiv njega pokazale neopravdanim. I tada je u cijeli sluičaj bio uključen njemački ustavni sud. I tada je pala odluka u korist slobode štampe. Danas se to ponovilo. Pretrage redakcijskih ureda i privatnog stana glavnog i odgovornog urednika magazina «Cicero» posljednjih godina postale su česta pojava u Njemačkoj. Od 1987-te to se desilo u 187 slučajeva , registrovalo je njemačko udruženje novinara. Optužba je uvijek glasila: «Odavanje državne tajne». Sve i ako na kraju novinarima prijete niske novčane kazne, ovakvi postupci zaplašuju, kako novinare tako i njihove informante. Zaplijenom kompjutera i pisanog materijala novinarima se sedmicama onemogućava rad, čime se dovodi u pitanje i njihova egzistencija. To za posljedicu ima da će novinar dva puta razmisliti hoće li kritički izvještavati o postupcima države ili ne i hoće li objaviti citate iz povjerljivih dokumenata. A to je očito i kalkulacija državnih institucija. Novinari koji se bave istraživačkim novinarstvom će od sada i obične službene dokumente u vezi sa nekom brizantnom temom morati posmatrati kao na strogo povjerljive. To je bilo i u slučaju Murata Kurnaza, koji je proveo 4 i po godine u Guantanamu, iako mu krivica nije dokazana. Novinari, koji su objavljivali citate iz izvještaja o Kurnazu morali su računati sa kazneno pravnim gonjenjem. Pri tome baš u ovom kao i u mnogim drugim slučajevima javnost ima pravo na transperentno informisanje. Civilno društvo ima pravo da sazna kako se vlasti odnose prema ljudskim pravima. Jer samo tako se mogu ukloniti nepravilnosti. A upravo je zadatak novinara u demokratskim društvima da prikupe i objave takve informacije. Stoga je jučerašnja odluka saveznog ustavnog suda u Karlsruheu, kojom se pretresi stana i novinarskih ureda u Njemačkoj ne mogu opravdati «učešćem u odavanju državne tajne» dobitak ne samo tza novinare nego prije svega za civilno društvo i demokratiju.