090511 Demjanjuk Prozess

Sudnica pokrajinskog suda u Münchenu: ispred dugog sudačkog stola stoji krevet - bijela deka, žuti jastuk. Nekoliko minuta prije početka suđenja policajac i bolničar guraju kolica s ostarjelim otpuženikom u sudnicu. John (Ivan) Demjanjuk, 91 godina, nosi na glavi baseball kapu i tamne naočale. Stavlja ga se u krevet i namješta u stranu. To je jedan neobičan, čak bizaran prizor. Nakon toga će Demjanjuk satima nepomično ležati na krevetu i ne progovarati ni riječi. Samo će u stankama gestikulirati i smiješiti se prevoditeljici. Ovaj optuženik, koji je povremeno već gotovo dvije godine ovako ležao u münchenskoj sudnici, očito nije voljan da pridonese razjašnjavanju slučaja.

Pritom ga državno odvjetništvo optužuje za teške stvari. U optužnici se navodi da je 1943. radio kao stražar i pomoćnik SS snaga u njemačkom koncentracijskom logoru Sobibor. Tu je sudjelovao u ubojstvima 27.900 Židova, kao pomagač masovnog ubojstva, navodi Vrhovna državna odvjetnica Barbara Stockinger: „Kad su stizali transporti Židova, on se brinuo za to da ti ljudi nesmetano budu premješteni u plinske komore."

Emocije na obje strane

Na ime Demjanjuk je jedan njemački istražitelj naišao manje-više slučajno. Taj službenik je pomno tražio indicije i rođenoga Ukrajinca identificirao kao stražara u Sobiboru. 2009. se izdaje uhidbeni nalog za Demjanjuka, nakon čega u svibnju te godine biva izručen Njemačkoj. Počinje proces pred pokrajinskim sudom u Münchenu, što odmah privlači pozornost svjetske javnosti i, evo, do kraja suđenja na svim stranama izaziva jake emocije. Jedna skupina Ukrajinaca u tradicionalno izvezenim košuljama sjedi na klupama u sudnici. Jedan od onih koji podržavaju Demjanjuka smatra da „optužiti jednog čovjeka kojega je već oslobodilo izraelsko pravosuđe, je potpuno nepravedno. Takvih ljudi kao što je Demjanjuk ima na tisuće u Njemačkoj. A još su na slobodi. Kako je tada postojala smrtna kazna, taj stražar je morao ispuniti svaku zapovijed. Inače bi on bio ubijen. Stoga smatram da je proces protiv Demjanjuka predstava."

Da se više nikad ne dogodi

Nakon 90 procesnih dana je još uvijek na osnovu izloženih dokaza nejasno što je Demjanjuk konkretno radio u Sobiboru. Poput mnogih, tako se i Thomas Blatt, koji je u Sobiboru kao mladić bio zatočen, ne može točno sjetiti svih događanja. „Ne mogu kazati on je kriv ili nije kriv. To je posao suda. Mogu samo kazati: ako je Demjanjuk doista bio u Sobiboru u isto vrijeme kad i ja, onda je ubojica", uvjeren je Blatt, koji danas živi u SAD-u.

Državno odvjetništvo, ali i odvjetnici članova obitelji žrtava su sigurni u krivnju i traže šest godina zatvora. Demjanjukov odvjetnik, međutim, negira da je njegov klijent uopće bio u Sobiboru. Ovaj proces je bio dug i naporan, ali je bio važan, naglašava jedan nizozemski novinar. A Philip Bialowitz, koji je također preživio Sobibor, svoj zadatak svjedoka ovako vidi: „Želim pred svijetom svjedočiti, kako bih ispričao priču o Sobiboru, da se takav genocid nikad više ne dogodi."

Autorice: Cornelia Rabitz / Marina Martinović

Odg. urednica: Zorica Ilić