Prijeti li opasnost od deflacije?

Tokom 2014. bi dvije najveće centralne banke na svijetu, američki Fed i Evropska centralna banka, mogle stajati pred velikom dilemom. Tako barem misli Stephen King, glavni ekonomista banke HSBC. Ove banke nalaze se pred skoro nerješivim problemom.

"Da li da najave prestanak politike "jeftinog novca", odnosno niskih kamata, jer se privreda polako oporavlja, ili treba da nastave s takvom monetarnom politikom jer se na horizontu već ukazuje opasnost od deflacije?", iznosi King dilemu bankara.

Deflacija znači da na tržištu postoji tendencija pojeftinjenja roba i usluga, a ne poskupljenja. To u prvi mah izgleda čudno. Kako bi prevazišle finansijsku krizu, centralne banke s obje strane Atlantika su godinama održavale kamate na niskom nivou i tako tržište preplavile velikom količinom novca. Taj novac bi, teoretski gledano, trebalo da izazove pravu eksploziju cijena, špekulacije na berzama i inflaciju. Ali nema znakova da se to dešava.

Cijene padaju

Naprotiv. U decembru prošle godine su robe i usluge u Evropi bile skuplje samo 0,8 odsto u odnosu na isti mjesec 2012. To je bitno ispod granice inflacije od dva odsto, koju je Evropska centralna banka zacrtala sama sebi kao gornju granicu inflacije, ali i kao svojevrsnu tampon-zonu od opasnosti da se skrene u deflaciju. Ono što je još upadljivije je da cijene proizvođača robe već mjesecima padaju, u konačnici za 1,2 odsto ispod prošlogodišnjih. U Letoniji, Grčkoj i Kipru cijene padaju "na svim frontovima" što se već vidi kao nagovještaj moguće deflacije.

Ali, zbog čega je strah od deflacije veći od straha od inflacije? Pad cijena izaziva dobro raspoloženje kod potrošača, zbog čega onda bojazan? Ekonomisti strahuju od deflacije jer ona izaziva opasnu spiralu koja vodi ka dnu. Ljudi prvo oklijevaju kod kupovine, a ulagači se ne odlučuju na investicije jer očekuju dalji pad cijena. Preduzeća zbog toga smanjuju proizvodnju, jer nema potražnje, što vodi i smanjenju njihove zarade. To dovodi do smanjenje plata i otpuštanja radnika. Pad prihoda i porast nezaposlenosti dodatno smanjuje potražnju. Tako se stvari vrte u krug, uz stalno povećanje intenziteta tog procesa koji poznaje samo jedan smjer - prema dnu.

Loši izgovori?

Centralne banke imaju oprobano rješenje za suzbijanje inflacije. One jednostavno "poskupljuju" novac - podižu osnovne kamate. Međutim, nisu poznate mjere koje bi dovele do prekidanja spirale deflacije. Kamate se ne mogu smanjiti na nulu.

Uprkos svemu ovome, Jörg Krämer, menadžer Commerz banke, smatra kako su pretjerane tvrdnje o tome da prijeti deflacija: "Mislim da se pojam deflacija zloupotrebljava i da je on moralno opravdanje za monetarnu politiku koja je isuviše labava." To je jednostavno loš izgovor za vođenje ekspanzivne monetarne politike odnosno za finansiranje države, objašnjava svoj stav Krämer.

"Prava deflacija zabilježena je samo jednom, tridesetih godina prošlog vijeka u SAD", tvrdi on i dodaje: "Čak i period deflacije u Japanu nije bilo izgubljeno desetljeće, što se obično tvrdi." I u Japanu je u tom periodu došlo do porasta učinka privrede po glavi stanovnika, u istom omjeru kao u SAD. To što u pojedinim državama jugoistočne Evrope nivo cijena pokazuje tendenciju prema dole, sasvim je normalna korekcija nakon buma koji je zabilježen u godinama prije finansijske krize. Pad cijena u tim zemljama je čak poželjan jer može dovesti do toga da one ponovo postanu konkurentne na svjetskom tržištu, završava Krämer.

Zamazivanje očiju

Za ovog menadžera jedno je sigurno: "Bankari u investicionim i u centralnim bankama zloupotrebljavaju navodnu opasnost od deflacije kako bi nastavili neodgovornu ekspanzivnu monetarnu politiku." Upravo za države poput Italije koja ne želi ili nije u stanju da sama riješi svoje probleme, ovo je zgodna prilika da te probleme prebaci na leđa Evropske centralne banke. "Ona skriva stvarne probleme i labavu monetarnu politiku opravdava strahom od deflacije." To, tvrdi Krämer, izgleda kao kad bi đavola pokušali da otjerate uz pomoć demona.

Autor: Rolf Wenkel/Azer Slanjankić