Primirje na Bliskom Istoku

Vijeću sigurnosti UN-a uspjelo je pronaći formulu za obustavu sukoba u Libanu. On ponedjeljka ujutro oružje je zaćutalo. Kada bi samo sve bilo tako jednostavno, kao što nije: Rezolucija 1701 ne bi bila prva UN-ova rezolucija za Bliski Istok, koja budi ali ne ispunjava nade i očekivanja. Ne zato što se Vijeće sigurnosti nije dovoljno potrudilo. Posredovati dogovor o obustavi sukoba je puno komplikovanije nego u drugim kriznim situacijama. Ali ovaj put ne radi se o ratu dvije države i njihovih vojski, već o jednom asimetričnom konfliktu, koji je na neki način zamijenio tradicionalni rat. Uspjeh ili neuspjeh rezolucije UN-a ne zavisi od dobre volje članica Vijeća sigurnosti, već samo od zaraćenih strana. A one su uvidjele da ovako dalje ne ide.

Izraelska vlada to doduše ne priznaje otvoreno. Ona je medjutim sigurno shvatila da se upustila u vojnu avanturu, i da ne može izaći kao pobjednik. I najjača vojska na svijetu nemoćna je protiv naoružane i dobro motivirane skupine geriljaca Hezbolaha. Bilo je ludo i pomisliti da bi se Hezbolah mogao uništiti napadima iz vazduha i protjerati sa juga Libana. Osim toga u izraelskoj ofanzivi stradali su brojni libanski civili i infrastruktura i ona je Izraelu uništila i ono malo simpatija, koji je tamo imao.

Na medjunarodnom planu situacija nije mnogo drugačija. Izrael se stalno žalio da mediji izvještavaju jednostrano i da se u prvi plan stavlja patnja libanskog ali ne i izraelskog stanovništva. To je bilo zato što je cijela patnja ljudi izazvana ofanzivom jedne države, koja je do nedavno tvrdila da njena vojska ima najveći moral na svijetu.

No i Hezbolah je počeo da uvidja da se ne može na duže vrijeme nositi sa ovim ratom. Oni su doduše sve, pa i Izraelce, iznenadili svojim žilavim otporom i izdržljivošću. Ali s vremenom oni ne bi izdržali izraelske napade, koji bi, da su nastavljeni, Liban pretvorili u prah i pepeo. Hezbolah nosi odgovornost što je Liban uvukao u rat. Da je rat nastavljen i Hezbolah bi izgubio sve simpatije stanovništva u Libanu.

Od primirja do trajnog mira dug je put. Sedmicama će potrajati dok izraelsku vojsku na jugu Libana ne zamijene libanske i medjunarodne mirovne trupe. Do tada će izrealski vojnici ostati na svojim položajima, a Hezbolah neće pristati da položi oružje.

Peter Philipp