1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Pripovjedač iz Marakescha

Meike Scholz19. oktobar 2006

Umjetnost orijentalnog pripovijedanja se ubraja u svjetsku kulurnu baštinu pod zaštitom UNESCO-a

https://p.dw.com/p/AVoi
Scena sa ulice u Marakešu
Scena sa ulice u MarakešuFoto: dpa

Mohammed el Jabiri je pripovijedač – već ima sedamdesetijednu godinu i polako postaje sve umorniji. No umjetnost pripovijedanja ga još uvijek oduševljava. A za to njegovo umijeće postoji i izuzetno dobra kulisa i to upravo na trgu po imenu Jamna el Fna u Marakeschu: Dakle on tu pripovijeda, izmedju ukrotitelja zmija te plesača, pripovijeda o velikom svijetu, o Božijem poslaniku Muhamedu te o ljubavi iz ”Priča iz hiljaduijedne noći”. A kada ovaj starac još pri tom i zaradi onoliko koliko mu je dovoljno za život, onda je uz to pomalo ponosan iz još jednog razloga: Naime UNESCO je umjetnost orjentalnog pripovijedanja proglasio svjetskom kulturnom baštinom, tako da se i ovaj čovjek osjeća dijelom te kulture.

Vrelo je. Sunce je u zenitu, prodavači vode lupkaju sa svojim lončićima. Ukrotitelji zmija u ekstazi sviraju sa frulama – ljudi se gurkaju, kako oni iz Marakescha tako i turisti – trg Jamna el Fna u ovom gradu je kao kakav magnet.

Na njegovom drugom kraju sjedi jedan stariji čovjek.

”To je profesor, pripovijedač”, šapuće neko sa strane. ”To je Mohammed el Jabiri”.

Starac podiže prst i kaže ”Slušajte, ispričaću vam jednu priču”. I oko njega se već okupljaju oni koji ga slušaju. Jedan od njih kaže:

"Prije nije bilo televizije. Tu smo uvijek išli kod pripovjedača i slušali njegove priče. To činimo još i danas. Jednostavno je nekako napetije".

Mohammed el Jabiri je zadovoljan:

”Ranije sam rado putovao”, sjeća se on. Po tim putovanjima je susretao pripovjedače. Od njih je učio”.

Od tada je prošlo 45 godina. Od tada on sam pripovijeda:

”Postoje priče koje su napisane te one koje su samo ispričane. Ako ja umrem, tada će umrijeti i moje priče. Samo one koje sam jednom ispričao, te će i dalje živjeti. Jer se one mogu dalje prenositi i pričati nekom drugom”.

Mohammed el Jabiri priča o Božijem poslaniku Mohammedu, o velikim ratovima Islama, ili o ljubavi iz ”Hiljadu i jedne noći”:

"Umjetnost pripovijedanja ima svoju tradiciju i kulturu. To je kao i religija, kao Islam, ima svoje korijene te snagu predstavljanja ljudi. Kad mi pričamo, tad je to kao poezija”.

Starac se smiješi. Njegova umjetnost je svjetska kulturna baština – koju je proglasio UNESCO prije nekoliko godina. A onda se Mohammed el Jabiri nakašljao:

Bismillah

U ime Allaha.

Bismillah...počinje da pripovijeda svoju priču...

U ime Allaha, kaže Mohammed el Jabiri i priča: O Ibrahimu koji je sklopio pakt sa djavolom. O Ibrahimovom sinu, koji je donio nesreću u familiju, jer je pakt prekinuo, i to zboj jedne žene – zbog Zahare, zbog cvijeta svih cvijetova. Najljepšeg na ovom svijetu.

No Mujezin poziva na molitvu. I Mohammed el Jabiri prekida svoju priču. Polako se spušta mrak...Pripovjedač uzima nekoliko novčića i kaže...Dovoljno za život, mada ja ne zaradjujem mnogo, što bih rado činio. Onda se ovaj čovjek oprašta i odlazi. Do sutra, poziva svoje slušatelje i potom nestaje u masi.