Problem sa Briselom - zovite Ameriku

Dešavanja na Balkanu nisu trenutni prioriet američke administracije, ali ako se ostvare želje albanskih političara sa Kosova Amerika bi se mogla pojaviti kao učesnik u dijalogu koji, uz posredovanje Evropske unije (EU), vode Beograd i Priština. Na tome posebno insistira kosovski premijer Ramuš Haradinaj, koji je već više puta ponovio kako će uporno tražiti potpuno prisustvo SAD u dijalogu Beograda i Prištine. Američke diplomate na Balkanu tvrde da o tome još uvijek ne postoji nikakav zvaničan stav administracije u Vašingtonu, a kao medijske spekulacije ocijenjene su i najave da bi bivši američki državni sekretar Kondoliza Rajs mogla biti predstavnik Amerike u tom dijalogu.

Novi akteri – dodatne komplikacije

Insistiranje albanskih političara na uključenju Amerike donekle je u vezi sa drugom vrstom medijskih spekulacija, koje kažu kako SAD želi što prije završiti priču oko Kosova, i da stoga nije slučajno što albanska strana sada zahtijeva i vremensko ograničavanje dijaloga Beograda i Prištine. Očito je svakako da albanska strana nije zadovoljna brzinom ponuđenih rješenja, kao ni brzinom ulaska u međunarodne institucije, i da vjerovatno smatra da bi značajnije prisustvo Amerike ubrzalo taj proces. „Albanska strana sada zahtijeva nešto što nije neuobičajeno u praksi međunarodnih pregovora, a to je da pronađe nekog saveznika koji bi mogao da primora drugu stranu da prihvati određena rješenja, kaže za DW profesor Fakulteta političkih nauka Ivo Visković. Ali, mislim da bi to bilo loše za proces dijaloga, jer bi ga uvođenje novih aktera samo dodatno zakomplikovalo“.

Amerika ne ubrzava dijalog

„Albanska strana, naravno, očekuje posrednika u razgovorima koji bi bio izrazito pristrasan u korist Albanaca, ocjenjuje za DW novinar Ljiljana Smajlović. Mislim da ta njihova očekivanja i nisu sasvim neopravdana, jer su Amerikanci već igrali tu ulogu“. A sa druge strane kosovska strana je došla u problem sa Briselom, nastavlja Smajlović. „Oni su potpisali neke obaveze u Briselu, i sada ne bi da ih ispune, a računaju da bi Vašington bio mnogo mekši prema njima i da bi im pomogao da izglade nesporazume sa Briselom. Ali, takve stvari je iskusio i Beograd kada su, recimo, na red došli ukidanje viza i kandidatura za EU - tu je podrška Vašingtona takođe bila jako važna“.

Pročitajte još: Bedžet Pacoli: „Treba nam otvoreni horizont“

Ukoliko se Amerika aktivnije uključi u srpsko - albanski dijalog to bi vjerovatno značilo da se nakon toga očekuje neka nova dinamika, i da bi to znatno ubrzalo rješavanje nekih otvorenih pitanja. Profesor Ivo Visković smatra „kako je ideja vjerovatno da Amerika izvrši dodatni pritisak na Srbiju, koja bi, ako ne formalno onda faktički priznala Kosovo“. Ali, profsor Visković naglašava „da je albanska strana u zabludi i da griješi ako misli da će ulazak SAD u dijalog skratiti taj proces na nekoliko mjeseci. To se ne može očekivati, jer je ovdje riječ o ozbiljnim pitanjima, koja imaju krajnje ozbiljne posljedice za obje strane, i rješenje nije lako naći čak i uz neke pritiske Amerike“.

Američka politika bez promjene?

Problem sa čitavom konstrukcijom američkog učešća u srpsko - albanskom dijalogu jeste pitanje da li je Amerika uopšte zainteresovana da se na taj način uključi u taj proces. Niko se od zvaničnika američke administracije nije oglasio tim povodom, i za sada je sve na nivou želja albanske strane. „Mislim da je u ovom trenutku više onih koji u tome ne bi učestvovali na taj način, ocjenjuje Ivo Visković. Ali, ako bi došlo do ozbiljne rasprave da li bi Amerika trebalo da se uključi- veliko je pitanje ko bi tu prevagnuo“.

Pročitajte još: Amerika i Rusija na Balkanu čuvaju isključivo – svoj interes

Dodatna nepoznanica je i kako uopšte tumačiti stav nove administracije kada je riječ o Balkanu, a zatim i o problemu Kosova. Niko ne može sa sigurnošću reći da li američka diplomatija sprovodi politiku novog američkog predsjednika Donalda Trampa, ili se i dalje ponaša kao da je na njenom čelu Hilari Klinton. A dodatni problem na već postojeću dilemu je što se i Trampova politika mijenja od danas do sutra, a u takvoj konstelaciji snaga saveznici se preko noći pretvaraju u neprijatelje i obrnuto. Ljiljana Smajlović tome dodaje da Tramp želi da skrši moć Stejt Dipartmenta, odakle je i krenuo najžešći otpor novom predsjedniku. „U tom smislu se ne može očekivati da će se Amerika toliko žestoko zauzeti za Kosovo i kosovske Albance; nisu kosovski Albanci u nekom velikom nadiranju na svjetskoj sceni. Beograd stoga može biti donekle spokojan, ali neću da tvrdim da će se američka politika promijeniti, čak i ako se Stejt Dipartment oslobodi svih onih koji su krojili politiku na Balkanu:

„Amerikanci su se obavezali prema Kosovu, oni su prekršili međunarodno pravo zbog Kosova, oni su djelovali kao vazdušna sila UČK, objašnjava Smajlović. Njima je stoga stalo da tu stvar pospreme, i da ispadne da je njihov angažman bio ispravan. A jedini način da se to nekako počisti je da Srbija pristane da je to sve bilo OK, i da Srbija pristane na makar prećutnu nezavisnost Kosova“.

(Ne)moguć novi format pregovora

Srbija je sa svoje strane najavila kako je za promjenu formata pregovora potrebna i njena saglasnost, ali pitanje koje ostaje jeste kolika je uopšte moć Srbije da tako nešto odbije. Šef srpske diplomatije Ivica Dačić ističe kako bi u tom slučaju Srbija zatražila pomoć Rusije, i zahtjevala da ruska strana takođe bude uključena u pregovore. EU sa svoje strane takođe nije zadovoljna tom inicijativom, i već je zabilježeno da je njen Visoki predstavnik za spoljnu politiku i bezbjednost Federika Mogerini bila veoma bijesna zbog tog stava albanske strane. Ivo Visković primjećuje „da bi to otežalo situaciju, i da bi dvije velike sile, koliko god se trudile da budu nepristrasne, preko toga pokušavale da obaraju ruke i riješe neke svoje nesporazume. Teško je očekivati da bi Srbija i Rusija prihvatili forumu pregovora u kojoj bi se neka rješenja nametala. To je glavno oružje Srbije- ne želite da prihvatite način pregovora u kojem ste unaprijed osuđeni da dajete ustupke a da zauzvrat ne dobijate ništa“, kaže Visković.

„To bi zaista zakomplikovalo čitavu stvar, ocjenjuje i Ljiljana Smajlović, jer bi teško bilo Evropi da kaže Amerika može, a Rusija ne može. Zato mislim da i EU neće pristati da se sada pojave Amerika i Rusija kao posrednici, jer bi to bilo i priznanje da je politika EU u krizi, i da ponovo nije u stanju da rješava stvari u svom dvorištu“.