Progon ratnih zločinaca

Zastupnik Hrvatske narodne stranke (HNS-a) Miljenko Dorić pojasnio je da je tim izvještajem kao i preporukama želio podsjetiti članice Vijeća Europe na obveze što proizlaze iz UN-ove i konvencije Europske unije o nezastarjevanju ratnih zločina i svih ostalih pravnih akata, što reguliraju to područje. No, odmah je naveo i kako čak dvije trećine UN-ovih članica nije potpisalo tu konvenciju. Porazno je da ni jedna od najrazvijenijih država svijeta, okupljenih u grupi zemalja G7, također nije potpisala te dokumente.

Dorić je za svoj izvještaj istraživao i zašto se osumnjičene za ratne zločine ne izručuje Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, i pri tome je došao do podataka da je 2000-te godine bilo 30 osoba iz tih država na listi međunarodnih tjeralica. Teretilo ih se ne samo za ratne zločine, nego za sva kaznena djela, a u osam i pol godina taj se broj povećao na 186 ljudi. Razlog za to povećanje skriva se u činjenici, smatra Dorić, što mnoge države ne izručuju ljude sa liste traženih osoba jer su im često dale državljanstvo.

Ili sudi ili izruči

Zbog pravnog nereda što vlada u tom segmentu došlo je i do slučaja hrvatskog branitelja Tihomira Purde, smatra Vesna Pusić i procjenjuje da je Ministarstvo pravosuđa bilo aktivnije, mnoge bi se zavrzlame s tjeralicama za osumnjičenicima za ratne zločine već odavno riješile. Slučaj Purda neće bitno utjecati na put Hrvatske u Uniju - kazala je Pusić - ali i upozorila da je to „jedna prepreka ili, svakako negativni poeni što se tiče hrvatskog ulaska u Europsku uniju jer pokazuje da u jednom od područja, koje pokriva poglavlje 23. - Pravosuđe i temeljna prava - zapravo nema reda.“

Dorić je preporučio da sve članice Vijeća Europe potpišu sve konvencije, ubrzaju postupak ekstradicije, ne daju osumnjičenicima za ratne zločine državljanstvo ili status izbjeglice, ali i da se ravnaju po načelu - ili sudi ili izruči.

Slučaj Purda

Slučaj Purda je pokazao da će se, ukoliko se ne uvede reda i jasno utvrdi što su čije obveze, problemi i sa osumnjičenima za ratne zločine kao i za ostali kriminal samo povećavati, a ne smanjivati. Jer, pojasnila je Pusić, slučaj Purda možda se mogao spriječiti ili barem odviti na drugačiji način da se Državno odvjetništvo (DORH) i Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) čak osam godina nisu sastajali radi dogovora o postupanju po međunarodnim tjeralicama. No, problem nije ni samo u te dvije institucije, jer je DORH uredno odradio istragu i MUP je uredno raspisao tjeralicu za osumnjičenicima. Prepreka je nastala kod Ministarstva pravosuđa.

„U velikom broju slučajeva pojedinci su bili pritvoreni u trećim zemljama i čekali su izručenje, ali Ministarstvo pravosuđa nije napravilo ništa, odnosno nije poslalo dokumentaciju potrebnu za izručenje.“, kazao je Dorić. On smatra kako je bilo „aljkavosti sa naše strane, ali i Srbija nije korektno objavila popis osoba za kojima je raspisala tjeralice.“

Dorić je, inače, novinarima stavio na uvid i dokumente, iz kojih je vidljivo kako se u mnogo slučajeva godinama čekalo ili još uvijek čeka potez pravosudnih tijela.

I Njemačka čeka

Na novinarsko pitanje kako se postaviti u slučaju Perkovića i inih, koje traži Njemačka, Dorić je ponovio da „Hrvatska mora ili suditi ili izručiti sve koji su na tjeralicama“. A potom je priznao da mu je bilo izuzetno neugodno kada mu je, nakon predstavljanja svojih preporuka Vijeću Europe, bivša njemačka ministrica pravosuđa spočitnula da i Njemačka već godinama od Hrvatske „traži čovjeka koji je ukrao 22 milijuna eura, a koji je danas ugledni poduzetnik u Hrvatskoj“.

Autorica: Gordana Simonović, Zagreb

Odg. urednik: Senad Tanović