Propali pregovori o liberalizaciji svjetskog tržišta

Trgovina na globalnom nivou biježi sve veći rast i prošle je godine, prema proračunima Svjetske trgovinske organizacije, premašila vrijednost od deset milijardi dolara. Državni zvanicnici iz najvecih industrijskih i najvažnijih zemalja u razvoju nisu medutim uspjeli pokrenuti pregovore koji se već mjesecima vode u okviru takozvane Doha-konferencije. Neuspjeh će se skupo platiti jer nece biti realizovani prihodi od smanjenja carina na industrijsku robu, otvaranja tržišta uslužnih djelatnosti ili ukidanja subvencija koje sprječavaju slobodnu trgovinu. Na početku pregovora u Dohi Svjetska banka je očekivala da će globalna trgovina zabilježiti rast od 300 miliona dolara ali se to sada neće odraziti na otvaranje novih radnih mjesta i povećanje dobiti za preduzeća. Generalni sekretar Svjetske Trgovinske Organizacije Paskal Lemi neće tek tako prihvatiti neuspjeh. Mogao bi, na primjer, da odloži aktuelnu rundu pregovora i ceka druga vremena koja bi bila povoljnija za liberalizaciju svjetskog tržišta. Problem je u tome što će ukidanje carina i skrivenih barijera slobodnoj trgovini donijeti veću dobit ali od toga neće svi podjednako profitirati. Zapravo će, ukoliko sve bude liberalizovano, bogati samo postajati bogatiji a siromašni siromašniji. Stoga je na početku konferencije u Dohi 2001.-e zemljama "trećeg svijeta" obećana runda liberalizacije u skladu sa razvojnim potrebama. To je trebao da bude podstrek za zemlje u razvoju, koje su od svoje privrede trebale asada više da profitiraju. Tokom pregovorima o detaljima novog sporazuma ne samo da su se pojavile podjele medju velikim grupama koje čine industrijske nacije i zemlje u razvoju već se ispostavilo da i unutar tih grupa postoje velike razlike u interesima. Njemačka je, recimo, spremna da u oblasti agrara učini značajnije ustupke nego Francuska jer je Njemačka kao najsnažnija država-izvoznik na svijetu, zainteresirana za ukidanje carina na industrijsku robu i otvaranje tržišta uslužnih delatnosti.

No, ni nerazvijene odnosno zemlje u razvoju nisu jedinstvene. One najsiromašnije bi potpunim otvaranjem evropskog poljoprivrednog tržišta puno izgubile, jer one već imaju slobodan pristup tržištu Evropske unije i profitiraju od garantovanih visokih cijena koje se u Uniji plaćaju za poljoprivredne proizvode. Te su države već imale negativna iskustva sa sporazumom o prodaji tekstilne robe, nakon čijeg im je ukidanja Kina u najkraćem roku preotela veliki dio tržišta. Tako bi i sada od eventualnog otvaranja evropskog tržišta šećera najviše profitirao Brazil dok bi gubitnici bile najsiromašnije zemlje i proizvođači šećera u Evropi. Ako se sve to ima u vidu, za neuspeh aktuelnih pregovora unutar Svjetske trgovinske organizacije ne mogu se okriviti samo industrijske zemlje. Ni mnoge nerazvijene ili zemlje u razvoju nisu baš zainteresovane za otvaranje tržišta. Posljedice propasti ove runde razgovora na Doha-konferenciji su jasne. Najveci igrači u oblasti svjetske trgovine nastaviće da gube interesovanje za multilateralne trgovinske sporazume i sve će se više okretati bilateralnim ugovorima. Takvih je trenutno više od 200 i oni državama potpisnicama daju posebne povlastice a uvoznicima i izvoznicima natovaraju dodatne birokratske zadatke. Iskustvo, pri tom, pokazuje da u bilateralnim ugovorima više profitira snažniji partner dok se u multilateralnim sporazumima koje usvaja STO poštuju i interesi slabijih nacija. Neuspjeh ili odlaganje dogovora iz Dohe stoga prevashodno ide na štetu i teret nerazvijenim zemljama.