Prosjačenje u BiH

Često ste i sami bili u nedoumici. Da li oskudno obučenoj djeci u pruženu ruku spustiti novčić, da li osobi koja nosi pregršt ljekarskih nalaza dati prilog za operaciju, da li djevojčici povjerovati da je ratno siroče koje živi sa nemoćnom bakom, treba li proći pored majke na trotoaru u čijem naručju je petomjesečna beba.... Ovo su samo neki klišei za prosjačenje.

Bijeli audi, star dvadesetak godina zaustavlja se pred tržnim centrom i tri djevojčice i dječak brzo izlaze. Počinje im radni dan, ruka pružena i molbe za jednu marku. Sead Begović prolazi i prebire sitniš po dlanu. „ Na svakih nekoliko metara traže i uvijek imam sitno, a dvoje ili troje nagradim sa nekim skromnim prilogom, od srca."- govori dok malim Romima dijeli po pola marke. To „srce" koje građani Bosne i Hercegovine imaju prepoznato je od prosjaka iz cijelog regiona. Ovo je zahvalan prostor i zarade su vrlo visoke, prenosi iskustva sa terena socijalni radnik Izet Nurić.

Ranije je prosjačenje bilo nešto unosnije. Prema njihovom kazivanju dnevna zarada iznosi između 50 i 100 KM. Čujemo od djece koja se koriste u te svrhe da moraju isprositi 15 KM. Imamo sam priliku vidjeti djecu koja pred tržnim centrom čekaju kako bi sakupili određeni iznos da bi se mogli vratiti kući“ Psihologinja Sonja Perović Šabić govori da je teška ekonomska situacija natjerala mnoge da „pruže ruku“. „Ne samo Romi, sve je više ljudi koji manipulišu kroz razne bolesti. Toga ranije nije bilo, bar ne u mjeri kako je prosjačenje rasprostranjeno danas“

Udijelite, Bog Vam pomogao

Prosjači se svugdje, u gradskom prijevozu, na ulici, u kafiću, ispred bolnice, u parku... Posebno pred vjerskim objektima u vrijeme obavljanja molitve.

Jasmina Huseinović je iz Brčkog. Obučena je po islamskim propisima i, kako kaže, sakuplja novac za brata kojemu je potrebno izvršiti transplataciju bubrega. „ Mom bratu Osmanu trebaju ugraditi bubreg. Sakupili smo 80 hiljada maraka i trebamo još sakupiti za avionsku kartu, pa nadamo se da će dragi Allah dati, govori dok pokazuje otpusne liste iz bolnice vjernicima koji upravo izlaze iz džamije. Neuvjerljivo zvuči njena priča kako su na Floridi našli donatora bubrega, ali niko ne želi da provjerava, svi se plaše da ne pogriješe u sumnji. Na opasku da već duže vrijeme ona sa hrpom papira hoda i traži novac kaže da „to čini već dvije godine“ Ne smatra se prosjakinjom ali svjesna je da je bas tako doživljavaju.

„Posvetila sam se sudbini i ne smeta mi da ovo što radim izgleda kao prosjačenje, želim pomoći bratu. A narod k'o narod, svašta govori, ja oborim glavu i idem dalje. Dragi Allah čuje šta oni govore, moje je da pitam. Ko hoće dati – daće, ko neće – hvala mu opet“.

Kucaju na vrata i prose

Ovakav vid prosjačenja sve je više prisutan. Na vratima se pojavljuje obično ženska osoba sa ljekarskim uputnicama, nalazima, otpusnim listama. Ovdje su ljudi u nedoumici, ne znaju ko je „pravi“ i da li je priča istinita. „Ovdje se prepliće sujevjerje i sklonost našeg mentaliteta da ne pogriješi, da vjeruje, a ljudi koji se bave time klasični su manipulatori ljudskim osjećajima“ – podsjeća psihologinja Perović Šabić.Kazne zaprijećene za prosjačenje, ukoliko se djeca zapuštaju i prisiljavaju su od 3 do 5 godina zatvora. „I policija se susreće sa problemima" - kaže portparol ureda policijskog komesara Miralem Malkić . „Teško je naplatiti određene novčane kazne, otežana je identifikacija osoba koje se bave prosjačenjem jer obično nemaju nikakve dokumente. Vrlo su mobilni, brzo mijenjaju gradove, kantone pa i države i teško im je stati u kraj“ – govori Malkić. Prosjačenje je kroz historiju predstavljalo izraz ljudske samilosti prema nemoćnim, siromašnim, bolesnim, koji bez tuđe pomoći ne mogu ništa zaraditi. Međutim, iako često izgledaju kao da „za njihovu tugu nosača nema“ – prosjaci zarađuju velike novce baš na samilosti. A ljudi nikada ne znaju da li su novci dati za pravu stvar ili su opet – prevareni.