Prva Bosanka u zvaničnom programu Berlinalea

Deutsche Welle (DW): Gospođo Žbanić, u posljednjim ste pripremama za učešće na Berlinaleu... Kako biste vi definirali svoj film? U čemu je njegova težina?

Žbanić: Pa, sad ja ne znam u čemu je težina. U takvim sudovima smo jako oprezni da ne bismo odbili publiku, ali radi se o jednoj drami koja je poslijeratna priča o majci i kćerci, gdje djevojčica pokušava naći porijeklo svoga oca i saznaje kroz dramu da je njena mama bila silovana i da je ona produkt silovanja.

Deutsche Welle (DW): Koliko je sama tematika filma bliska berlinskom auditoriju?

Žbanić: Ja nemam podatke o berlinskom auditorijumu i nisam ekspert za festivale, ali ono što znam o Berlinu je da uvijek ima jake filmove, koji imaju jaku svijest o svijetu u kojem živimo.

Deutsche Welle (DW): Vi ste prva Bosanka koja učestvuje na berlinskom Berlinaleu, dakle zaista priznatom svjetskom festivalu? Nije li vam to preteško breme na plećima?

Žbanić: Pa, nisam tako doživjela, jer kad smo počeli raditi film svi smo željeli da napravimo nešto o čemu želimo javno govoriti, što nas boli na neki način. Kad kažem mi mislim na cijeli tim filma, producenta Damira Ibrahimovića, Mirjanu Karanović, Lunu Mijović, na sve ljude koji su učestvovali... Svima je bilo jasno koliku težinu prije svega nosi scenarij, tako da se nadamo da će to biti prihvaćeno, da će to jednostavno biti plasirano na najbolji mogući način, a Berlin jeste svakako najbolji mogući način. Puno energije smo uložili u to, dali maksimum od sebe.

Deutsche Welle (DW): Bivša jugoslavenska filmska scena, pa i ove iz zemalja bivše Jugoslavije gotovo da nemaju toliko poznate rediteljice, dakle žene. Evo, srećom vi se jedna od rijetkih koja je režirala dogometražni igrani film. Želim vas pitati zašto nema više rediteljica?

Žbanić: Ja uvijek ispričam priču kako su u Bosni prve generacije reditelja stvorene. Postoji zaista podatak da su ljudi sa Kube dolazili i režirali naše filmove, ali postojala je svijest o tome koliko je film važan, koliko je filmska propaganda važna i nekako se u tom okruženju nije našlo puno žena, međutim situacija se naravno mijenja, tako da je sada sve više režiserki na akademiji i mislim da će tek doći još puno više nas. (smijeh)

Deutsche Welle (DW): Ranije ste pisali priče. Stignete li se danas imalo posvetiti tome ili vas je film ponio?

Žbanić: Uvijek mi se čini da sve ono što sam radila do sada da je bila priprema za Grbavicu, jer kad sam se bavila temom masovnih grobnica, žena koje traže svoju djecu u masovnim grobnicama, upoznala sam žensku stranu rata i to iskustvo sam prenijela na Grbavicu, tako da imam osjećaj da je sve ono što sam do sada radila uneseno u Grbavicu.

Deutsche Welle (DW): Gospođo Žbanić, hvala vam i puno sreće na Berinaleu.

Žbanić: Hvala puno, a ja pozivam sve ljude. Film će biti na bosanskom jeziku, ali preveden i na engleski i na njemački. 12. februara je svjetska premijera, a 13. i 19. februara su reprizna prikazivanja u Berlinu.